Kada je završena rukometna utakmica između Wetzlara i Göppingena, Ivano Balić uzeo je mikrofon u ruke i rekao: – Uh, puno je lakše igrati nego govoriti. Zahvaljujem svima koji su me godinama pratili i davali mi podršku. Hvala treneru Kaiu koji mi je dao priliku u 36. godini i koji je vjerovao da još mogu pomoći momčadi. Hvala i mojim suigračima, posebice na sjajnim mečevima u nogometu uoči treninga. Siguran sam da ću vas uskoro ponovno vidjeti. Govorio je to oko pola jedanaest, gotovo dva sata nakon završetka svoje posljednje utakmice u karijeri.
"Trebali smo više osvojiti"
Poslije utakmice Ivano se družio sa svojim nekadašnjim suigračima Richardsonom, Metličićem, Špremom... I dok je Balić otišao s rukometne scene, njegov nasljednik u hrvatskoj reprezentaciji Domagoj Duvnjak slavio je s Kielom 20. naslov prvaka Njemačke.
– Bila mi je velika čast što sam učio i igrao uz Ivana. Bit ću mu vječno zahvalan za sve što je napravio za mene – rekao je Duvnjak.
Bilo bi zanimljivo vidjeti Ivana u ulozi trenera. No, on je odlučio krenuti drugim putem. Čak i ne razmišlja o tome da se angažira kao trener u svojoj rukometnoj akademiji Balić – Metličić.
– Nisam ja za trenera. Izgubio bih živce već u petoj minuti – istaknuo je Ivano.
Prihvatio je zato poziv da bude koordinator za muški rukomet. I to od 1. srpnja. Njegova prva ozbiljna akcija bit će EP u Poljskoj 2016. A potom, vjerujemo, i nastup na Olimpijskim igrama u Riju sljedeće godine.
– Nije tajna da sam se želio oprostiti od Londona sa zlatnom medaljom. Zato sam bio malo tužan što sam oko vrata dobio brončanu medalju. Mislim da je Hrvatska trebala osvojiti malo više zlatnih medalja dok sam igrao – rekao je Ivano.
Najveći svih vremena
Za vrijeme dok je igrao, Hrvatska je osvojila te dvije zlatne medalje – olimpijsku u Ateni i svjetsku u Portugalu. Igrao je u još dva svjetska i dva europska finala. Zna se koji ga poraz najjače peče.
– Poraz od Francuske u finalu SP-a u zagrebačkoj Areni. Uh, kako sam bio ljutit nakon proglašenja – prisjetio se Ivano.
U toj utakmici dogodio se onaj čuveni sukob s Nikolom Karabatićem. Nakon jednog prekršaja Ivano mu se unio u lice.
– Ne bih ni reagirao da je bio normalan prekršaj kakvih u rukometu ima bezbroj. Ali, Nikola je išao laktom u lice, puknuo mi je film. Ne možete igrati tako podmuklo, to ne volim, to mrzim – rekao je Ivano.
Ovih dana slijedi posljednja Ivanova selidba. Selio se iz Splita u Metković, iz Metkovića u Pamplonu, iz Pamplone u Zagreb, pa opet u Madrid. I na kraju iz Marida u Wetzlar.
– Pakiranja su mi uvijek bila muka. Eto, tome je došao kraj – zaključio je najveći rukometaš svih vremena.
Bilo je puno velikih igrača, ali nitko nije bio kao Balić. I to je cijela istina o Ivanu.
>> Neponovljivi Ivano Balić se oprostio kako samo on zna, kao najbolji!
Ivano! Najbolji si!