Ivano Balić odigrat će u petak 5. lipnja posljednju rukometnu utakmicu u karijeri i posvetiti se aktivnostima izvan terena. No u rukometu će ostati, to nije nimalo sporno.
A pomalo je sve skupa čudno jer toliko godina uveseljava rukometne navijače gdje god da su ga gledali pa smo pomislili kako nema rok trajanja, kako će igrati zauvijek. Tako nešto ne postoji, najveći od najvećih odjenut će dres Wetzlara s brojem 34 posljednji put u utakmici protiv Göppingena i nakon toga se pozdraviti s klubom i rukometom...
– Bit će jako puno emocija. Ovo je bio posao koji sam najviše volio. To je bio moj život 20 godina. Nadam se da ću preživjeti dan prije oproštajne utakmice i ceremoniju nakon utakmice. Tako da svi možemo proslaviti kraj moje sezone i kraj moje karijere i otići svi sretni i zadovoljni kući – rekao je Ivano Balić, nezadovoljan što je njegov aktualni klub deveti i nema šanse za Europu koju su si postavili kao cilj.
No malo koga zanima situacija u klubu, u prvom planu samo je najbolji rukometaš u povijesti. Na posljednjoj konferenciji za medije uoči oproštaja govorio je o karijeri, budućnosti, a za početak je otkrio što smatra najvećim uspjesima u karijeri.
– Zlatna medalje na Svjetskom prvenstvu u Portugalu i na Olimpijskim igrama u Ateni s hrvatskom reprezentacijom vjerojatno su moji najveći uspjesi u karijeri, ali kad bih želio najbolje opisati što izdvojiti, rekao bih period između 2003. i 2008. godine jer tad sam igrao najbolji rukomet u karijeri – rekao je rukometni maestro.
Nažalost, nije nikad osvojio Ligu prvaka i to će uvijek nad njime bacati sjenu. Jednostavno nije imao sreće, bio je blizu s Portlandom i Atleticom. Ali naigrao se velikih utakmica jer s ozljedama do posljednje četiri godine nije imao većih problema, zato njegov trener u Wetzlaru Kai Wandschneider tvrdi da bi Balić mogao igrati još nekoliko godina bez problema.
– On ne zna u kakvom je stanju moje tijelo kad se probudim ujutro. Profesionalna karijera ostavlja traga kao i stari automobili. Nemam vidljivih ozljeda, ali ujutro jedva ustanem iz kreveta, sve me boli – kazao je i potom odgovorio na pitanja o tome zašto se ne ponaša kao zvijezda kad to jest:
– Ne doživljavam sebe kao zvijezdu, odradim svoje i idem kući. Živim normalan život, kao bilo tko drugi, samo sve ono što radim izaziva mnogo više pažnje.
A sad mu preostaje graditi drugi dio karijere. Od 1. srpnja bit će koordinator za muški rukomet.
– Ponosan sam što mi se pružila takva prilika i radit ću marljivo i naporno da napravim što bolji posao – zaključio je Balić.
No kakav god bio koordinator, uzdahe će i dalje mamiti stare snimke njegovih poteza na parketu, koji su mu priskrbili titulu najboljeg rukometaša u povijesti.
>> Balić izabrao: Babić i Metličić za povratak Hrvatske na vrh
>> 'Nadam se da ću preživjeti dan prije oproštajne utakmice'
Legendo, sretno dalje u zivotu! Hvala na svemu!