U društvu svih članova obitelji, Ivica Kostelić jučer je otputovao na američku turneju. Vozit će spust i super-G u kanadskom Lake Louiseu te spust, super-G i veleslalom u Beaver Creeku.
– Sjevernoamerički snijeg je jako lijep za skijanje, staze su lijepo razvedene i uz staze u Uti to je za mene najbolje skijanje.
Na put s gitarom i knjigama
Utrke u brzim disciplinama, koje prevladavaju u ovom dijelu sezone, bit će samo dobar trening za ono za što se Ivica u konačnici priprema, a to su Olimpijske igre.
– U Lake Louiseu uvijek nastoje održati tri treninga. To je neki uvod u sezonu u brzim disciplinama pa staze nisu preteške, što je posebno dobro za nas koji već dulje vrijeme nismo na skijama za brze discipline.
U Lake Louiseu skijaši često zaigraju hokej na zamrznutom jezeru, no u posljednje vrijeme bez Ivice.
– Nekad sam igrao hokej, no sad ga više ne smijem igrati er me od toga boli koljeno. Inače, u Svjetskom kupu se i u Europi igra hokej, organiziraju ga međusobno treneri i ljudi iz FIS-a.
Sve do 15. prosinca i Val d’Iserea, Ivica neće imati priliku izboriti jedan slalomski rekord koji mu se smiješi.
– Osvojim li koju slalomsku utrku postat ću najstariji osvajač slalomske utrke u Svjetskom kupu. Svaki takav statistički naslov me privlači, zašto ne. Ima tu još meni zanimljivih izazova, recimo pobjeda u kombinaciji u Kitzbühelu.
Kako Ivica, kada je u Kanadi i SAD-u, provodi svoje slobodne trenutke?
– Kao i uvijek, sviram gitaru, koju uvijek nosim sa sobom. Želim li se opustiti, čitam beletristiku. A ako mi moždane vijuge dobro rade, čitam neku dokumentarističku knjigu koju ponesem. Kad sam u Americi volim gledati američki nogomet jer su mi u Europi dostupni i NBA i NHL, ali ne i “football”. Zabavlja me to taktičko nadmudrivanje.
Kad smo već kod nogometa, što Ivica kaže na pobjedu naših nogometaša nad Islanđanima?
– Jako sam se veselio zbog rezultata, no još više zbog igre. Davno naši nisu tako dobro igrali, i kao momčad i kao pojedinci, i volio bih da svaki put ubuduće igraju tako angažirano.
Koliko odlazak Hrvatske na SP u Brazil znači Ivici kao hrvatskom sportašu i kao kolegi sportašu?
– Navijač sam kao i svi drugi, no nisam posebno dobar poznavatelj te igre, ali je svima jasno da je to najvažnija sporedna stvar na svijetu. Neka se nitko iz ostalih sportova ne uvrijedi, no nogomet je dosta važan sport i svojevrstan pokazatelj stanja sporta u državi. Koliko god je naša liga skromna, Hrvatska stvara dobre igrače i to je bitna stvar i za naše društvo, neka vrsta ohrabrenja.
Elin nismo zafrkavali
Utakmicu je gledao kod kuće u Gračanima. Među Kostelićevima bila je i jedna navijačica Islanda, Ivičina djevojka Elin, inače Islanđanka.
– Premda je nismo zezali, Elin je bila malo utučena, no realna je kada je u pitanju odnos snaga. Na stadionu je bila fer atmosfera, ali i kod nas doma.
Ivica nije tip koji bi u navijačkom ushitu potegnuo sljedeće ljeto do Brazila.
– Ja ću radije na Mljet, no Janica bi mogla u Brazil.
– Brazil! O, svakako! – čula se u pozadini Janičina reakcija.