Premda je Ivica Kostelić u slalomu u Lenzerheideu bio tek 18., bio je to veliki dan za hrvatski sport. U nazočnosti više od 1000 razdraganih švicarskih Hrvata najbolji hrvatski sportaš jučer je bio slavljen kao najbolji skijaš današnjice. Najprije je podigao slalomski globus, a potom i veliki Kristalni globus za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu. I pri tome nije mislio samo na sebe. Osim hrvatske velike podigao je i malu japansku zastavu. Ivica je i napisao poruku suosjećanja s Japancima, pogođenima katastrofalnim potresom.
Bio sam prazna boca
- Napisao sam im svoju omiljenu izreku: “Tko izdrži taj pobjeđuje. Hrabrost je dobra, a izdržljivost je bolja”. Mislim da je ovakva poruka jača i od novca, koji Japanci imaju - objasnio je.
A prije toga odvijala se prava drama. Sa startnim brojem jedan Ivica se izgubio u nevjerojatno gustoj magli. Na sreću za njega, samo tri broja kasnije njegov najveći rival Jean Baptiste Grange kardinalno je pogriješio i izletio.
- S tih samo 36 bodova zaostatka on je bio moja najveća motivacija, a kada je on izletio, kao da je s njim sa staze izašla i ta moja motivacija. Skijao sam u drugoj vožnji kao prazna boca, zapravo prazna baterija. No, unatoč tome ja sam od svih skijaša najviše trenirao slalom, trenirao sam ga svaki dan, bez obzira na druge treninge, i posve sam zaslužio svoj drugi slalomski globus.
Kad se vidjelo da će Ivica ostati bez bodova, jer ih u posljednjoj utrci sezone dobivaju samo petnaestorica, nestrpljivo se iščekivalo što će učiniti Šveđanin Myhrer, jedini koji ga je još mogao prestići.
- Da je Myhrer pobijedio, bilo bi mi jako žao, no ja sam ipak osvojio nešto veće.
Ivica je na pozornicu ušao izvevši gimnastički element zvijezdu. A potom je neizmjerno uživao u trenutku.
- Dok sam držao veliki Globus, dolazile su mi u misli mnoge stvari iz prošlosti. I dobre i loše.
Došla mu je malo kasnije u zagrljaj i sestra Janica suznih očiju. Dok je objašnjavao koliko znači njezina prisutnost u ekipi, zaplakao je i moderator presice Patrick Lang. On se prisjetio koliko se Janica radovala Ivičinim prvim bodovima u Svjetskom kupu 2000. u Sestriereu. A plakala je Janica i na ZOI u Torinu i Vancouveru...
Gipsova paljba
- Ova je sezona bila drukčija zbog Janice. Na stranu njeno znanje i pobjednički duh, jer ona prije svega širi mirnoću, a toga je u skijanju često premalo. Ona je cool osoba, što ju je učinilo pobjednicom. Nema dlake na jeziku i nikad se nije stidjela reći da je muško skijanje jače od ženskog. Što bi rekao tata, ona je imala vruće srce i hladnu glavu.
A i tata je bio sudionik presice. I to aktivan. Došao je reći što mu je na duši. Ante Kostelić zatražio je riječ, a potom sasuo paljbu:
- Ivica svake sezone na leđima ima po 40 Austrijanaca, Švicaraca, Talijana i Francuza. To što oni s velikim kvotama pet puta postavljaju stazu, a mi jednom, nije fer. Zašto Kostelić postavlja stazu samo jednom. To je šovinistička farsa. Pobjednik bi trebao imati pravo na više.
Ante se potom pogrbio, pokazujući svoja leđa eda bi ilustrirao teret na Ivičinim leđima, uspravio se i napustio presicu.
Ivica na TV-u: Bilo je teško, navrla su sjećanja
Ivici Kosteliću trebalo je par trenutaka da se sabere kada je za HTV davao svoju prvu izjavu nakon proglašenja za slalomskog i ukupnog pobjednika Svjetskog kupa. Glava je još bila vruća, ali nekako je uspio početi pričati.
- Teško je bilo što govoriti u ovakvim trenucima. Cijelo vrijeme naviru sjećanja iz starih dana, na dobre i loše trenutke, mjesta i prijatelje.. sve izlazi na površinu.
Dok je himna trajala, nije to Iveku bio samo trenutak sreće. Kroz glavu su prolazile razne stvari.
- Prvo mi je pala napamet jedna dvorana na kojoj sam prolio litre znoja, Mljet, jedno talijansko skijalište, bolnice...
Na pobjedničkom postolju palo je i nekoliko suza..
- Teško je bilo. Sjetio sam se i onih teških, ali ipak je bilo više lijepih trenutaka.
Gips je bio sretan, ali ne pod tolikim dojmom. On je više od Ivice vjerovao u usjhe.
- Paradoksalno izgleda ovaj trenutak, u kojem istovremeno ne možeš biti zadovoljan zbog današnjeg slaloma, ali zato i postoji svjetski kup. Ne može bilo tko dobre volje može postići rezultat, nego je to beskrajan play-off. Ako bi se remiziralo, za nas se sve dogodilo u siječnju. Prednost od tada drugi nisu mogli sustići. Svjetski kup je brutalna igra, možda je ne bih ni počinjao igrati da sam znao što me čeka - pričao je Ante Kostelić.
Sina je konačno, nakon godina koje je proveo pri vrhu, ali nikad na vrhu, doveo do slalomskog globusa.
- Prošle godine kada je završila sezona, zarekli smo se da ćemo svaki dan trenirati slalom. Nije imalo smisla pet godina bit među najboljima, a nikad prvi. Morate reći, da danas to izgleda kontroverzno. U neuspješnom danu slaviš rezultate vremena kojeg si skoro zaboravio - rekao je Gips i pojasnio sljedeću ambiciju:
- Sljedeće želja nam je postolje u spustu, onda bi ih imali u svih pet disciplina.
Ivica je izdvojio i najdraži trenutak sezone.
- Pobjeda u Chamonixu mi je bio najljepši trenutak, Natko bio drugi, a i Dalibor i Tin osvojili su bodove. Tada sam i potvrdio globus u kombinaciji.
Uspjeh mu nije propustio čestitati ni predsjednik, tekst prenosimo u cjelosti:
Srdačno Vam čestitam na pobjedi u Svjetskom kupu i osvajanju Velikoga kristalnog globusa! Radujem se sa svim hrvatskim građanima ovom Vašem izvanrednom uspjehu, koji je kruna Vaših dosadašnjih nastupa na velikim svjetskim natjecanjima. Jednako tako, čestitam Vam na pobjedama u kombinaciji i slalomu i osvojenju dvaju Malih kristalnih globusa.
Uz želju da Vas prati svako osobno dobro i sportski uspjeh,
PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE
prof. dr. sc. Ivo Josipović
BRAVO MAJSTORE!!! DANAS JE OPET BILO LIJEPO BITI HRVAT!!!