Na stazi gdje je postigao svoju posljednju pobjedu u Svjetskom kupu, u ožujku 2013., 36-godišnji Ivica Kostelić je odvezao možda i posljednju utrku u Svjetskom kupu. Nije to bio blistav nastup, baš kao što je i cijela sezona, no sa startnim brojem 59 i koljenom od 12 operacija, puno bolje od 53. vremena prve vožnje nije se ni moglo. Uostalom, okupljene novinare u miks zoni i nije puno zanimalo što Ivica ima reći o svojoj jučerašnjoj predstavi, ali ih je sve zanimalo je li to bila točka na “i”.
– Nisam ništa završno odlučio jer me jako privlači ideja o nastupu na Sljemenu. Sad ću svom koljenu priuštiti malo dulji odmor, kroz proljeće i ljeto, da vidim mogu li s nešto boljom zdravstvenom situacijom ući u pripreme za sljedeću sezonu. U svakom slučaju, budem li nastupio na Sljemenu, to neću učiniti kao turist jer ja sve što radim, činim ozbiljno. Ako se odlučim za to da nastupim još nekoliko puta sljedeće sezone, ja ću se za to ozbiljno pripremiti.
Bi li onda Sljeme bila završna točka karijere ili bi, kada je već dogurao do pola sezone, izgurao i do kraja.
Sve ovisi o koljenu
– Sve poprilično ovisi o koljenu.
Nakon osvajanja svog četvrtog olimpijskog srebra, svojedobno je Ivica u Sočiju govorio i o želji da nastupi i na sljedećim ZOI 2018. u Južnoj Koreji.
– To mi je bio cilj i to bi mi onda doista bila zaključna sezona, no moje koljeno je iz godine u godinu sve gore pa ne mogu govoriti kolika je vjerojatnost da doguram do tih Igara.
Ovom sezonom nikako ne može biti zadovoljan.
– Nisam ostvario ništa od onoga što sam si zacrtao.
Ako je već tako, vjerujemo da ne želi još jednu takvu ili, ne daj Bog, još i lošiju sezonu. Kad će donijeti odluku je li Kranjska Gora bila njegova posljednja utrka u Svjetskom kupu?
– Negdje za mjesec, mjesec i pol. Nakon što se malo odmaknem od svega.
Znači li to da želi vidjeti hoće li ga, nakon odmora, vući želja?
– Ne, ne. Mene želja vuče stalno. Isključivo je do koljena. Ja ću sigurno stati na skije u svibnju i vidjeti kako se koljeno ponaša, ima li smisla i dalje trenirati.
A što će raditi u međuvremenu?
– Pripremat ću se sada za Prvenstvo Hrvatske koje se treba održati 23. ožujka, za koje bih volio da bude na Sljemenu, a onda slijedi pauza. Idem na Island.
Tamo će, navodno, uz kampiranje, na skijama prehodati 600 kilometara. Kada nas je jedan njegov vjerni hrvatski navijač iz Križevaca (Igor Nendl) zamolio da ga pitamo za startni broj, sa smiješkom nam je odvratio:
– Oprosti, ali zadržat ću ga za svaki slučaj.
Na Kranjskoj Gori kao doma
Dakle, možda ga doista više neće biti na stazama Svjetskog kupa, a ako je tako, onda je i Kranjska Gora dobar izbor za “sajonara party”.
– Od 2008. mi imamo domaću mušku tekmu na Sljemenu, no do tada je Kranjska Gora bila naš domaći teren. A i danas je to za mene posebna utrka. Nije meni isto bilo gdje u svijetu i ovdje, jer proveo sam ovdje mnogo vremena kao dijete, a i kasnije, vozio jako puno utrka. Uostalom, tu sam vozio i svoj prvi spust.
Tu je izborio i svoju posljednju pobjedu za koju ga i danas vežu snažne emocije.
– Tog dana borio sam se za pobjedu s Pinturaultom. Sjećam se da bi nakon svakog vozača izašlo nekoliko ljudi na stazu i da bi ju gladilo, no kada sam ja došao u startnu kućicu, vidio sam da su svi ljudi koji su bili uz stazu krenuli popravljati stazu. Ja se i danas naježim. To je tako prešutna potpora da meni i danas suze idu kad se toga sjetim.
Ovaj put, pred nama, uspio ih je nekako suspregnuti, no ako doista na Sljemenu odskija svoju posljednju utrku, uvjereni smo da će bitku sa suzama tada izgubiti. Jer, tada bi mu se, pred njegovom publikom, nakloniti mogli i vladari današnjeg skijanja. Slalomski pobjednik Svjetskog kupa Henrik Kristoffersen te peterostruki pobjednik Svjetskog kupa Marcel Hirscher koji je na Podkorenu izborio 18. pobjedu u slalomu.
– Čuo sam da je Hirscher lijepo govorio o meni. Mi smo se natjecali kada sam ja doživio svoj vrhunac. On je jedan od skijaša koji su označili povijest Svjetskog kupa i drago mi je da sam ga sreo na njegovu putu. Nisam to mogao s Girardellijem i Stenmarkom, no ipak sam se natjecao s nekim velikanima i pobjeđivao ih – kazao je Ivica Kostelić.
Još dugo nakon utrke Ivica je ostao u ciljnoj ravnini gdje su ga dočekali i supruga Elin i sinčić Ivan. Potom su ga saletjeli brojni novinari. Davao je izjave na četiri jezika – hrvatskom, slovenskom, njemačkom i engleskom. Ali ni na jednom nije rekao da je gotovo. Kako je to nekome emotivnom poput Ivice tako teško izgovoriti.
>> Ivica Kostelić ne miruje, otkrio je svoju novu pustolovinu
ajd Ivica popusti malo,oprosti se ne glumi majmuna,forsirat nesto,sto,nemozes i utrkivat se sa ljudima koji su mladji od tebe po 10 godina. Gori su mi ovi sponzori sto ulazu u njega a ima mladji skijasa kome treba oslonac al jok bitno je da Ivek planira uzimat mjesto nekom.