Ivica Kostelić više ne skija, ali zavrtjet će vam se u glavi kad vidite što sada radi!

Iz skijaškog gorštaka Ivica Kostelić polako se pretvara u pravog morskog vuka. Strast s kojom se posvetio jedrenju gotovo je dostigla onu s kojom se bavio skijanjem i, uz pomoć svog oca, od sebe učinio jednog od najboljih svjetskih skijaša svoga vremena.

Nakon što je okončao skijašku karijeru, Ivica se posvetio onoj jedriličarskoj u kojoj mu se javljaju sve jači natjecateljski porivi. A najnoviji cilj je da postane mediteranski rekorder na ruti Marseille – Tunis.

Nema tu velike filozofije

– Svako more i svaki ocean imaju svoju službenu rutu na kojoj se postižu rekordi, a na Mediteranu je to ruta Marseille – Tunis. Nema tu velike filozofije. Uđeš u sustav koji se zove World Sailing Speed Record Council, prijaviš rutu i imaš pravo startati kada ti naiđu povoljni vremenski uvjeti. Za to sam rezervirao lipanj i sa svojim partnerom čekat ću povoljan vjetar koji će nas odnijeti do Afrike. Danas se to s relativnom sigurnošću može uočiti 5–6 dana ranije pa ima dovoljno vremena za pripremu. A za tu prigodu imam izvrsnog “weathermana”, Slovenca Juru Jermana, s kojim sam i prije radio. On je profesionalac koji radi prognoze i za druge jedriličare pa tako i za one elitne koji voze Volvo Ocean Race – objavljuje Ivica i najavljuje:

– U pokušaj rušenja rekorda sa mnom će ići ili naš proslavljeni jedriličar Ivan Kljaković–Gašpić ili pak francuski skiper Nicolas Jossier, ovisno o tome tko će u danima povoljne vremenske prognoze biti raspoloživ. Rekord na toj relaciji iznosi 35 sati, 35 minuta i 23 sekunde što je za udaljenost od 455 milja strašno vrijeme i čini mi se da je postignut s punom posadom od četiri čovjeka, a nitko to još nije probao u dvojcu.

Pitamo stoga koja je njegova uloga na brodu kada je dvojac u pitanju.

– U tako dugačkoj ruti nema fiksnih uloga već obojica radimo sve. No ipak bi se moglo reći da je jedan više zadužen za pramac, a drugi za krmu, a ja bih generalno bio zadužen za posao na pramcu. No, i onaj na krmi odnosno za kormilom mora se odmoriti, a ja moram tada uskočiti.

Dakle, pred Ivicom je, negdje u lipnju, 35 sati nespavanja.

– Nije tu samo riječ o nespavanju, nego i o jurnjavi bez stajanja. Za takvo što se ne može nikako drukčije pripremiti, nego što više jedriti i stjecati specifičnu kondiciju.

A jedna od dobrih priprema svakako je regata koju je vozio nedavno i koja se zove “151 Miglia – Trofeo Cetilar” pri čemu mu je na regati dugoj više od 20 sati partner bio Damir Čargo.

– Mi često vozimo regate koje traju čak i dulje, no to nisu ekstremne regate koje traju po nekoliko dana. Ovo odvezete u jednom dahu.

Kako će izgledati pokušaj rušenja mediteranskog rekorda?

– Za bilo koju rutu prijaviš se World Sailling Speed Record Councilu. Platiš pristupninu, izabereš kategoriju u kojoj ćeš se natjecati pa onda dobiješ tracking uređaj da te oni mogu satelitski pratiti. Osim toga, daju ti i nadzornika na mjestu starta kao i na cilju, zaduženi su te ispratiti i dočekati.

Hoće li ovo Ivici biti fizički najzahtjevniji nastup na moru?

– Sigurno hoće, jer uvjeti će biti teški, a morat ćemo izvući najbolje od sebe i od broda. Na regatama čas više puše, čas manje, a znamo da će puhati jako i da moramo voziti u teškim uvjetima.

Koliko je jedrenje naporan sport u odnosu na skijanje?

– Ne znam za olimpijske klase, ali mogu pretpostaviti. Što se tiče offshore jedrenja, fizički je naporno, posebice ako je riječ o dvojcu ili samcu. Ako ste samac, kao što kaže moj Damir Čargo, svi problemi koji se dogode na brodu vaši su problemi. Osim toga, na moru nema dana i noći. To je polje koje cijelo vrijeme diše i ne zaustavlja se ni za koga. Stalno moraš biti u pogonu, nemaš vremena za odmor. S druge strane, različite klase različito su i zahtjevne. U mojoj klasi 40 imaš velika jedra s kojima moraš baratati i velike sile s kojima se moraš nositi. Ima ta klasa i svojih prednosti, ali dosta je fizički naporna jer nema nikakve hidraulike koja bi ti pomagala u svladavanju tih sila.

Kako izgleda brod na kojem će Ivica voziti?

– Klasa 40 je srednja oceanska klasa za samce i dvojce. Brod je dugačak 12,18 metara, širok četiri i pol metra, gaz mu je tri metra, a visina jarbola 19 metara. To je jedina klasa koja je, pored Imoce, imala utrku oko svijeta. Prvi brod klase 40 kupio sam 2016., a onda sam ga prodao i kupio noviji i brži. Moj brod je isključivo trkaći, kao da sam kupio sportski automobil.

Prije toga, puno morskih milja sakupio je Ivica u gumenjaku.

– S gumenjakom sam bio na Malti, plovio sam oko Peloponeza, a i preplovio sam Jadran nekoliko puta. To nisu pothvati, to je obična plovidba. Gumenjak je vezan za kopno, za razliku od jedrilice koja je vezana za more. Koncept jedrilice je drukčiji, u njoj je opasnije približiti se obali, a u gumenjaku je obrnuto.

Plovidba morem mu je očito velika strast i pitamo ga stoga bi li bio u iskušenju da može ponovno birati kojim sportom će se baviti?

– Ne, skijanje je još uvijek broj jedan, a i fizički je puno zahtjevnije. Uvijek sam jako volio more i sve u vezi s morem jer sam i tako povezan s prirodom, no jedrenje zahtijeva puno vremena, a ja ga kao skijaš nisam imao. Kada sam ga imao više, sve sam češće počeo jedriti.

Planira Ivica i nešto puno veće od jedrenja preko Mediterana.

– Projekt koji sam osmislio u proljeće prošle godine kada sam kupio ovaj brod i on traje četiri godine. Dosta sam jedrio u Jadranu, sada je plan napasti rekord Mediterana, a na kraju sezone brod prebaciti na atlantsku obalu, u francuski Les Sables D’Olonne, poznati jedriličarski centar iz kojeg, inače, starta najpoznatija utrka oko svijeta. Sljedeće godine bih počeo voziti regate na oceanu, htio bih malo upoznati ocean, a 2021. je vrlo bitna regata “Transat Jacques Vabre”. To je utrka za dvojce preko Atlantika na relaciji Francuska – Brazil. Vrhunac projekta bila bi “Route Du Rhum”, najpoznatija transatlantska utrka za samce pri čemu je moja klasa 40 najbrojnija. To je veliki show koji se održava svake četiri godine, poput Olimpijskih igara.

Zimi skijanje, ljeti jedrenje

Što sve to znači za njegove zimske skijaško–hodačke avanture?

– Ne kosi se vremenski jedno s drugim, no sada će jedrenje imati prednost.

A što je s idejom osvajanja Južnog ili Sjevernog pola?

– Problem su financije. Jedrenje je najskuplji sport na svijetu. Nisam Amerikanac pa da imam neiscrpan izvor financija. U Hrvatskoj nije lako dobiti sponzore za takve pothvate, a posebno bi bilo teško vući dva skupa projekta paralelno. Dok je takvo stanje, ne mogu ozbiljnije računati na pokušaj osvajanja nekog od polova.

Što je skuplje?

– Ako želiš pobjeđivati, onda je skuplje jedrenje, ali s realnim, skromnijim ciljevima možeš preživjeti s manjim proračunom od onoga koji je potreban za odlazak na pol.

Kako obitelj gleda na njegov avanturistički duh?

– Svi bi željeli da sam što više kod kuće, no roditelji i supruga me podupiru jer me dobro poznaju. Znaju da ne bih mogao biti stalno doma i da meni to treba, da sam takva osoba. Kada bih jednog dana pogledao unatrag, bilo bi mi žao da nisam izveo neke stvari koje sam mogao. Za neke stvari treba biti fizički sposoban i za njih prođe vrijeme. Zapravo, ono svakodnevno prolazi.

Uz sve ovo, Ivica i dalje ostaje trener–savjetnik u skijaškoj reprezentaciji.

– Ove sezone ostvarili smo lijep napredak, no kao reprezentacija želimo i dalje rasti. Bit ću na raspolaganju dečkima i curama.