Kasnio je desetak minuta na dogovor. Ali, Ivica Križanac odmah se
ispričao.
- Došli su neki prijatelji na marendu, malo smo zasjeli - kazao je
Križanac.
Uživa u svakom trenutku provedenom u svom Omišu. Gradić na utoku Cetine
sve je ono što Križanac u životu treba.
Dosta mi je Zenita
- Djeca, supruga, roditelji, brat... Svi su ovdje, Leona je krenula u
prvi razred. Sve ono što nemam u Rusiji, imam ovdje. U Omišu postajem
pravi tata, obavljam sve dužnosti. I da budem iskren, uživam u tome -
kaže Ivica.
Našli smo se u kafiću pedesetak metara udaljenom od stadiona Omiša na
kojem je Ivica napravio prve nogometne korake.
- Odem ponekad na taj moj Ribnjak na trening, prisjetim se svega.
Osjećate li se u Omišu kao velika zvijezda?
- Ma kakvi! Barem se ja tako ne ponašam. Rođen sam ovdje, zaista nema
potrebe da se prema meni netko odnosi kao prema zvijezdi. Uostalom,
supruga i ja ovdje smo sagradili kuću, ovdje ćemo živjeti. Uskoro će me
moji Omišani češće viđati.
Jeste li odigrali posljednju utakmicu za Zenit?
- Moram se vratiti, imam ugovor do kraja 2009., a Zenit ima proziv 17.
siječnja. Vidjet ćemo što će biti, ima nas dosta koji bismo htjeli
promijeniti sredinu, ali s mojim je klubom teško pregovarati. U tim
razgovorima ne radi se o novcu, Rusi žele zadržati momčad. No, nema
nikakve šanse da potpišem novi ugovor. Jednostavno, želim biti bliže
kući.
Koliko bliže? Dinamo je bio zainteresiran, Hajduk je bio konkretniji.
Bonačić me spasio
- Deset godina sam u inozemstvu, nemam ništa protiv Dinama, u Zagrebu
sam uvijek odlično prihvaćen. No, nogometno, Hajduk mi je bliži.
Međutim, puno se još stvari mora poklopiti.
Vrati li se u Hrvatsku, Križanca čekaju poluprazni stadioni, slaba
liga, upitno plaćanja...
- Novac neće biti presudan u mojoj odluci gdje ću nastaviti karijeru.
Vratim li se u Hrvatsku, bit ću isti. Imao sam težak nogometni put,
nisam nikada naučio na opuštanje.
Novac mu sada više ništa ne znači. Prisjetio se svojih prvih koraka u
profesionalizmu, Luke Bonačića...
- Želio sam zaraditi za obitelj, to je bio moj osnovni nogometni put.
Sad imamo dovoljno. Sjetim se početaka, da nije bilo Luke Bonačića
možda ništa od moje karijere ne bi bilo. Kada sam odlazio u Slaven
Belupo, Omiš je zatražio 12 tisuća njemačkih maraka odštete. Nisam imao
toliko novca, Luka je platio za mene. Zbog toga ću mu uvijek ostati
zahvalan, nije važno što sam mu taj novac kasnije vratio.
Obitelj Križanac neće, poput mnogih Hrvata, na odmor na snijeg.
- Bio sam nekoliko puta na skijanju, ali nije mi to neki užitak. Stoga
nakon Božića obitelj i ja idemo na Karibe, to nam je draže - zaključio
je Križanac.
Ivica Križanac: Vodim obitelj na Karibe
Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini
Za sebe kaže kako nije klasičan penzioner jer nije 'zasjeo' uz televiziju i telenovele. Obavezno gleda Dnevnik i povremeno sportske prijenose, a projekte na kojima radi pomno bira.
Smrznute ptice padale su s neba, drveće je pucalo od mraza, a stotine tisuća ljudi je umrlo: Nitko ne zna zašto
Čak su i mediteranske luke poput Marseillea bile okovane ledom. Drveće je pucalo od mraza, a crkvena zvona su se lomila. Seljaci su pronalazili svoje kokoši smrznute na granama gdje su spavale
Hitnjaci se dirljivom porukom oprostili od kolegice Mirele: 'Mnogi danas žive zbog tebe'
Iako će biti teško nadomjestiti prazninu u srcima njezinih kolega, ostaje zahvalnost za svaki trenutak proveden s njom: "Zahvalni smo što smo bili dio tvog života, a tebi Mirela hvala što si bila dio nas!"
Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?
U svijetu koji se suočava s rastućim izazovima klimatskih promjena, briga o okolišu postala je ne samo odgovornost nego i ključni imperativ za tvrtke.
Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena
Metafore poput "staklenog stropa", "ljepljivog poda" i "potrgane prečke" već su dugo prisutne u jeziku kada se govori o rodnoj neravnopravnosti u poslovnim strukturama.