ODMOR Reprezentativni branič kaže da se tek u rodnom Omišu osjeća kao pravi tata

Ivica Križanac: Vodim obitelj na Karibe

24.12.2008.
u 19:48
Pogledaj originalni članak

Kasnio je desetak minuta na dogovor. Ali, Ivica Križanac odmah se ispričao.

- Došli su neki prijatelji na marendu, malo smo zasjeli - kazao je Križanac.

Uživa u svakom trenutku provedenom u svom Omišu. Gradić na utoku Cetine sve je ono što Križanac u životu treba.

Dosta mi je Zenita
- Djeca, supruga, roditelji, brat... Svi su ovdje, Leona je krenula u prvi razred. Sve ono što nemam u Rusiji, imam ovdje. U Omišu postajem pravi tata, obavljam sve dužnosti. I da budem iskren, uživam u tome - kaže Ivica.

Našli smo se u kafiću pedesetak metara udaljenom od stadiona Omiša na kojem je Ivica napravio prve nogometne korake.

- Odem ponekad na taj moj Ribnjak na trening, prisjetim se svega.

Osjećate li se u Omišu kao velika zvijezda?
- Ma kakvi! Barem se ja tako ne ponašam. Rođen sam ovdje, zaista nema potrebe da se prema meni netko odnosi kao prema zvijezdi. Uostalom, supruga i ja ovdje smo sagradili kuću, ovdje ćemo živjeti. Uskoro će me moji Omišani češće viđati.

Jeste li odigrali posljednju utakmicu za Zenit?
- Moram se vratiti, imam ugovor do kraja 2009., a Zenit ima proziv 17. siječnja. Vidjet ćemo što će biti, ima nas dosta koji bismo htjeli promijeniti sredinu, ali s mojim je klubom teško pregovarati. U tim razgovorima ne radi se o novcu, Rusi žele zadržati momčad. No, nema nikakve šanse da potpišem novi ugovor. Jednostavno, želim biti bliže kući.

Koliko bliže? Dinamo je bio zainteresiran, Hajduk je bio konkretniji.

Bonačić me spasio

- Deset godina sam u inozemstvu, nemam ništa protiv Dinama, u Zagrebu sam uvijek odlično prihvaćen. No, nogometno, Hajduk mi je bliži. Međutim, puno se još stvari mora poklopiti.

Vrati li se u Hrvatsku, Križanca čekaju poluprazni stadioni, slaba liga, upitno plaćanja...
- Novac neće biti presudan u mojoj odluci gdje ću nastaviti karijeru. Vratim li se u Hrvatsku, bit ću isti. Imao sam težak nogometni put, nisam nikada naučio na opuštanje.

Novac mu sada više ništa ne znači. Prisjetio se svojih prvih koraka u profesionalizmu, Luke Bonačića...
- Želio sam zaraditi za obitelj, to je bio moj osnovni nogometni put. Sad imamo dovoljno. Sjetim se početaka, da nije bilo Luke Bonačića možda ništa od moje karijere ne bi bilo. Kada sam odlazio u Slaven Belupo, Omiš je zatražio 12 tisuća njemačkih maraka odštete. Nisam imao toliko novca, Luka je platio za mene. Zbog toga ću mu uvijek ostati zahvalan, nije važno što sam mu taj novac kasnije vratio.

Obitelj Križanac neće, poput mnogih Hrvata, na odmor na snijeg.
- Bio sam nekoliko puta na skijanju, ali nije mi to neki užitak. Stoga nakon Božića obitelj i ja idemo na Karibe, to nam je draže - zaključio je Križanac.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr