Bio je malo ljutit. Na sebe, naravno. Povukao je ručnu kad to i nije trebalo. Naravno, znao je i zašto. Čim se spustio niz stazu u Sestriereu odmah je dobacio: "Psiha".
Iako još daleko od savršena zdravlja, Ivica Kostelić je u talijanskom skijalištu barem doznao da je tjelesno u igri za vjerojatno jednu od najluđih muških završnica u povijesti Svjetskog kupa. Ono čemu se i nadao uoči puta u Italiju i zbog čega mu je pogled posljednjih tjedana uvijek bježao negdje gore.
Strah od krivog pokreta i obnavljanja ozljede za Ivicu je sad nova zapreka. I sam je nakon superkombinacije priznao da je u donjem dijelu slaloma vozio oprezno. Psiholog bi možda bio zanimljivo rješenje, no Ivica bi ga odmah odbio.
Kostelić provlači priču o tome da tjelesno pripremljen sportaš nema potrebu za psihologom jer je mentalna snaga uvjetovana fizičkom pripremljenošću. No Ivica će svakako morati promijeniti i svoj način borbe s “glavom” nakon ozljeda. Probleme koje Ivica na treninzima i utrkama rješava neprirodnim položajem tijela koji mu potom donosi nove teškoće. Začarani krug iz kojega se ne može pobjeći.
Forma? Ona se, kaže naš skijaš, neće baš tako lako vratiti. Govorio je Ante Kostelić nakon veleslaloma da se vidi mnogo propuštenih treninga u posljednja tri tjedna i da je Ivica zbog nesigurnosti napravio nekoliko pogrešaka.
Kaže da u Ivice nema one uobičajene automatizacije pokreta. Gips to lijepo objašnjava iskustvom prijatelja glazbenika koji za svaki dan bez vježbe ima zgodno objašnjenu posljedicu. Najgori mu je onaj četvrti kad je siguran da na koncertu svi čuju njegove pogreške.
“Glavu” i formu Ivica će za Kranjsku Goru tesati na Sljemenu. Na “svome bregu”. Kaže, doma je ipak doma. Upornost je tu. Ivica je odavno potvrdio da je veliki borac i da će se, bude li mogao stajati na nogama, spustiti niz bilo koji brijeg.
I tako već dvadesetak sezona. Samo da je zdravlja. Tu rečenicu Kostelić uvijek ponavlja. Zato ćemo i mi pogledati prema gore jer ne mora se baš svaki put na vrh ići najtežim putem.