Slavlje je trajalo do šest ujutro, posljednji su iz jednog noćnog kluba u Hamburgu izašli trener Bruno Labbadia i direktor Dietmar Beiersdorfer. Ludo je HSV proslavio ostanak u 1. Bundesligi, ostavši tako jedini klub koji od osnutka tog natjecanja, 1964. godine, nikad nije ispadao u niži rang! A bio je tako blizu u ovosezonskom doigravanju protiv Karlsruhera... Njemačka bruji o velikoj pogrešci berlinskog suca Gräfea, koji je u 90. minuti dosudio nepostojeći slobodni udarac za HSV (nije bilo igranja rukom domaćeg nogometaša), iz kojeg je Diaz savršenim udarcem izjednačio na 1:1 i odveo utakmicu u produžetke! A onda je Müller u 115. minuti zabio za 2:1 i HSV je ostvario cilj.
Slavili do jutra
Slavlje je počelo na travnjaku, preselilo se u svlačionicu, nastavilo u autobusu (posebno "divlje", pišu njemački mediji!) do zračne luke u Mannheimu, odakle je momčad posebnim zrakoplovom poletjela prema Hannoveru. I onda opet fešta u autobusu do Hamburga, pa kulminacija slavlja do jutra u jednom noćnom klubu... Hrvatski reprezentativci Ivica Olić i Ivo Iličević prespavali su veći dio utorka, kao i većina njihovih suigrača. Hamburg je ostao na njemačkoj prvoligaškoj karti, a onaj sat u Imtech-Areni (čak 13.000 navijača na velikom je ekranu na stadionu HSV-a pratilo utakmicu iz Karlsruhea!) i dalje odbrojava neprekinute prvoligaške minute HSV-a...
Iako je teško, zapravo nemoguće, mjeriti sreću, jedan od najsretnijih nakon ostvarenog cilja svakako je bio Olić. Došao je zimus u HSV, u klub u kojem je počeo njemački dio karijere nakon Rusije i CSKA...
– Mogao sam ostati u Wolfsburgu, s kojim me vezao ugovor do ljeta 2016. godine. Ali zvali su me ljudi iz Hamburga, rekli su mi da im trebam u borbi za ostanak. Da je neki drugi klub bio u pitanju, odmah bih odbio ponudu! Međutim, HSV ima posebno mjesto u mom srcu, supruga Natali i djeca vole živjeti u Hamburgu i rekao sam čelnicima Wolfsburga o pozivu HSV-a. I posljednjeg dana prijelaznog roka trener Dieter Hecking pozvao me na stranu i rekao mi: "Možeš se vratiti kući, u Hamburg!" – rekao je Olić o transferu teškom dva milijuna eura.
Zabijao i ozlijeđen
No Hamburgovo je proljeće bilo sivo, Ola je pomogao koliko je mogao, igrao je i ozlijeđen, zabijao golove, borio se kao lav... Uostalom, tri dana prije uzvratne utakmice doigravanja za ostanak Olić je dobio alergijsku reakciju nakon što su mu neoprezni klupski liječnici dali injekciju protiv bolova u leđima, u kojoj je bilo i lijekova koje Olićev organizam ne podnosi! Pa je helikopterom (!) hitno prevezen u bolnicu, gdje su liječnici odmah pronašli adekvatan tretman. Idući dan Ola je već bio na treningu...
– Hvala svima koji su mi pomogli. Nadam se da ću biti spreman za uzvrat, samo je to važno – bile su prve Olićeve riječi nakon izlaska iz bolnice.
I pomogao je, još kako je pomogao, bio je najbolji primjer suigračima kako se treba boriti za klub. I zato je bio među najsretnijima nakon ostanka u ligi, baš kao i njegova supruga Natali...