Ivica je veliki radnik i, ako u nekom trenutku i ne pljušte rezultati, on i dalje šuti i radi. Zna da kad-tad sve mora doći na svoje. Prošlogodišnji Globusi najbolji su i najkonkretniji dokaz da je taj način rada i više nego uspješan.
Između nas je ipak puno godina razlike, ja sam još bila klinka kada je Ivica bio ozbiljan skijaš, no sjećam se proslave njegova prvoga Globusa u Flachauu. Faca je već dugi niz godina, a bez obzira na to o kojoj se disciplini ili utrci Svjetskog kupa radi, vodeći u cilju neće početi slavlje sve dok se Ivica ne spusti. Tek će nakon Kostelićeve vožnje pogledati na semafor i onda početi slaviti. To je veliki kompliment, dolazi od onih koji znaju što to znači biti u vrhu.
Iza njega je tek prva pobjeda, pokazao je u Beaver Creeku tko vodi glavnu riječ u slalomu i koliko ostalima nedostaje da ga stignu. Ako mene pitate, mislim da prava stvar tek počinje, ovo je tek zalet. Ivica svoj prvi veliki Kristalni globus nije osvojio pukim slučajem, uložio je puno truda i rada, a sumnjam da će ga ove godine samo tako ispustiti iz ruku.