Na Svjetskom prvenstvu košarkaša do 19 godina na Kreti, u redovima čudesnog finalista Hrvatske, najveće otkriće za NBA skaute bila su dvojica mladih cibosa. NBA izviđači došli su procijeniti Dragana Bendera (koji uopće nije igrao), Antu Žižića (koji se ozlijedio) i Marka Arapovića (koji se potvrdio), a iznenadili su se koliko su obećavajući Ivica Zubac i Nik Slavica.
Zašto su im dvojica mladih cibosa dosad prolazila ispod NBA radara posve je jasno iz sljedećih njihovih izjava:
– Zbog loma kosti stopala godinu dana sam bio izvan stroja – kazao je 214 cm visoki Čitlučanin Zubac.
– Ovo mi je najzrelija košarka koju sam igrao u karijeri – ustvrdio je 203 cm visok Šibenčanin Nik Slavica.
Potez karijere
Da je Žižić bio zdrav, Zubac bi imao znatno manju minutažu od onih 26 minuta u prosjeku. A njih je Ivica iskoristio za to da bude igrač s najboljim postotkom ubačaja iz igre (72,4 posto) i drugi igrač prvenstva po učinkovitosti ispred trećeplasiranog kolege Arapovića.
– Morao sam nadoknaditi izostanak Žižića. Samo sam razmišljao o tome kako da pomognem momčadi i sve je došlo.
Div za kojeg kažu da ima sjajan osjećaj za igru i dobru skočnost ima zanimljive uzore.
– To su Marc Gasol i DeMarcus Cousins. Od Gasola, koji je stara škola, uzeo bih šut i sposobnost razigravanja, a od Cousinsa energiju, samopouzdanje i drskost prema suparnicima. Ja još uvijek nisam dovoljno drzak.
Nik Slavica pak ima dvojicu hrvatskih uzora, od koji je jedan samo dvije godine stariji od njega.
– Volio bih biti igrač poput Hezonje i Bogdanovića.
Nik je u finalu "predriblao" Amerikance i zabio im 23 koša. Osim toga, njihova je najeksplozivnijeg igrača Tatuma tako "zalijepio" da je to postao potez prvenstva.
– Nisam ni shvatio koliko sam visoko skočio, a nakon toga internet je buknuo pa mi je to možda i najdraži potez karijere. Nakon tog finala, ali i prije njega, puno je ljudi htjelo sa mnom popričati. Zanimaju se i neki koledži, no moja je ideja da još neko vrijeme budem u Ciboni i da se onda za NBA čeličim u nekom euroligašu.
Zubac nekako manje razmišlja o tome što će i kako će kad ode iz Cibone.
– U Ciboni sam jako puno napredovao. Na svakom treningu Žižić i ja, jedan protiv drugoga, dajemo sve od sebe i tako jačamo.
Slavica je već pun želja, a želi biti prvak Europe i NBA lige, no i on je svjestan da mu je najbolje snažiti se kroz snažnu regionalnu ligu.
Cibona najbolja za razvoj
– Ne bih ja išao žurno u euroligaša, jer Cibona je zasad najbolje rješenje za razvoj.
Najveći gušt s ovog SP-a mu je visoka pobjeda nad Turskom.
– Pobijedili su nas dvaput zaredom i stvarno ih ne volim. Zato mi je drago što smo ih pobijedili s 35 koševa razlike. Zaustavili smo Korkmaza i Ulubaya koji na tržištu puno više vrijede od nas. To je nepravedno pa je i ta polufinalna pobjeda slađa.
Nikov otac Nenad, košarkaš generacije one slavne Šibenke, kazao je da mu je sin isti tip igrača kao što je on bio, samo što je pet centimetara viši.
– Tata je to rekao!? Ma ja sam dvaput brži i pet puta skočniji od njega – komentirao je s osmijehom Nik očevo zapažanje.
>> I Jordan vidio bisere: U godištima između 1994. i 1997. imat ćemo pet NBA igrača!
srećom pa u Ciboni imaju vrhunske trenere tipa Luts i slični klaunovi, hshahahahah, upropastiće ovakve talente