Iz polja kukuruza i siromaštva Afrike završili na travnjacima

Oelilton Araujo dos Santos Etto (Dinamo), Ramon Ignacio Fernandez (Rijeka) i Nynkeu Niverge Nicolas (Slaven Belupo) u hrvatski su nogomet došli s drugog kraja svijeta. Kada su počeli nogometnu karijeru nisu ni sanjali da će završiti u Hrvatskoj. U početku im je bilo teško, no sada ne žale zbog toga. Vezni igrač Slaven Belupa, Nicolas Nynkeu iz Kameruna, u Koprivnicu je došao preko Kiseljaka i Sinja.

- U Kamerunu sam bio amater, zarađivao jako malo, pa mi je jedini izlaz bio odlazak u Europu. Tako sam 2003. završio u Kiseljaku – prisjeća se Nicolas.

Afrika, Kiseljak
U Bosni je proveo tri sezone (Kiseljak, Žepće), nakon toga kratko je bio u Sinju, a potom i u Croatiji Sesvete. Ni tamo se nije dugo zadržao, već je prešao u Hrvatski dragovoljac. Ondje je njegove odlične igre zapazio Rajko Magić te ga doveo u Slaven Belupo.

– Sviđa mi se što su u klubu svi igrači veliki prijatelji. Atmosfera u gradu je vrlo mirna što mi odgovara. Često se družim s Koprivničancima, koji su me odlično prihvatili – rekao je Nynkeu.

U tuđini mu najviše nedostaje njegova obitelj.
– Moji u Kamerunu jako su siromašni, a novac koji redovito šaljem jedini su im izvor prihoda. Zato nam je svima lakše otkad sam u Slavenu – kaže simpatični Kamerunac.

Prošli je tjedan otputovao kući, nakon tri godine.
– Jedva čekam da ih vidim – rekao je Nicolas prije puta.

Svoju obitelj u Argentini nakon odrađene polusezone u HNL-u, otišao je posjetiti i Ramon Ignacio Fernandez, Rijekin lijevi vezni. Fernandez u gradu Formosi ima majku, oca, te dva brata.
– Jako su mi nedostajali, i obitelj i Argentina. Makar, ni u Hrvatskoj mi nije loše - rekao je argentinski veznjak.
Skroman, simpatičan i uvijek nasmijan osvojio je srca Riječana.
– Grad je prekrasan, ljudi su jako dobri i zahvaljujem im na podršci – rekao je Ramon Ignacio Fernandez.

Za razliku od Nicholasa i Fernandeza, Dinamov Brazilac Oelilton Araujo dos Santos, poznatiji kao Etto, već se u potpunosti prilagodio Hrvatskoj. Prošle je godine dobio naše državljanstvo, a toliko se udomaćio da ga neki u klubu već zovu purgerom.

Etto bolji od Bandića
Uostalom, i riječ kaj izgovara bolje od Bandića. Kada je prije tri godine došao u Hrvatsku, nije mu izgledalo sve tako lijepo.

- Nisam znao ni gdje je Hrvatska, a kamoli o Dinamu. Jedino sam znao da je Hrvatska bila treća na SP-u u Francuskoj – kaže Etto.

I njegova obitelj u Brazilu (roditelji i dvije sestre) bila je skeptična kad je potpisao za modre. U početku mu je teško padala odvojenost od njih.
– U tim trenucima jako mi je pomogao Eduardo, neznam što bih bez njega – prisjetio se Etto.

U Brazil ide barem jednom godišnje, a ovih su mu dana u posjet iz Brazila došli otac i majka. Osim njega, došli su vidjeti svog tromjesećnog unuka Joacquina i snahu Anju. Etto je uvijek bio vezan za svoju obitelj koja živi u Valenteu, gradiću u siromašnoj pokrajini Bahiji. Od početka u Dinamu slao im je novac.
– Slao sam ga kako bi mogli lakše živjeti, no mama ga je spremala sa strane, te mi govorila da je to moj novac i da ga ja trebam trošiti – smije se Etto.

U Zagrebu mu je toliko lijepo da će i nakon završetka karijere ostati živjeti ovdje.