Nije nam reprezentacija uvjerljiva. I Austrija i Tunis su suparnici iz druge, treće lige svjetskog rukometa i svakako smo trebali biti sigurniji protiv njih, ali za to je bilo potrebno više raspoloženih igrača. Čini mi se da smo u odnosu na prošla natjecanja izgubili obranu koja je šuplja u sredini.
Nijednog trenutka nisam pomislio da možemo izgubiti te utakmice jer imamo individualnu kvalitetu, ali na to se ne trebamo dalje previše oslanjati.
Problem je što nam Duvnjak mora igrati i obranu i napad jer bez njega nemamo polukontre i onda u zadnjih deset minuta ulazi maksimalno potrošen, pa gubimo na brzini protoka lopte. Naša klupa (u cijeloj utakmici zabila jedan gol, op. a.) daleko je od razine prve postave, ali htjeli mi to priznati ili ne, na pripremama i na prethodnim natjecanjima dali smo joj i premalo prilika. Evo, siguran sam da bi Slišković pokazao svoje kvalitete kad bi mu se dala jedna cijela utakmica.
Da sam na Golužinu mjestu, sigurno bih, ne svima, ali barem jednom igraču s klupe dao priliku cijelu utakmicu. Odigrao bi dobro i dobili bismo ga za drugi dio natjecanja. Mislim da izbornik treba preuzeti rizik i, primjerice, protiv Irana reći "dečki, danas igramo bez Duvnjaka, pokažite zašto ste ovdje". I bio bi to dvostruki dobitak: dobili bismo glavnog igrača odmornijeg za nastavak, a igrači s manjom minutažom stekli bi samopouzdanje. Ovako oni imaju malu odgovornost. U obrani svakako više trebamo sjeckati prekršajima suparnika i tako ih dovoditi do pasivnog napada. To su recimo Tunižani nama radili. Mirko Alilović bio je bolji nego protiv Austrije, skinuo je par zicera, a vidim da nema podršku obrane: u njoj su visoki igrači, ali lopte lete pored njih i kroz blok koji nema kompaktnost. Bio je vrlo dobar, ali za nešto više treba biti bolji, na nekih 35-40% obrana.
Ako je itko stručnjak onda je to potpisnik članka Mirko Bašić. Jel ti znaš uopće tko je on?