Izbornik Dalić otvoreno o svom bojkotu prema Fifi, ponudi iz Dohe, o Bjelici, Modriću, Gattusu...

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić primio je ekipu Večernjeg lista u ambijentu u kojemu se najbolje osjeća, u svom varaždinskom restoranu, čiji su zidovi ukrašeni božićnim dekoracijama, na kojima su izložene autentične memorabilije vatrenih. Iza svake od njih – hrvatskih dresova svih generacija, fotografija, video-zapisa... - zasebna je, dirljiva, emotivna priča koju izbornik iznova svakodnevno proživljava.

Koju biste ocjenu od 1 do 5 biste dali sebi i hrvatskoj reprezentaciji za proteklu godjnu?, pitali smo Dalića.

- Ako moram dati ocjenu, petica ne može biti zbog Eura. Ali može biti četvorka. Ja sam uvijek optimist, pozitivac. Puno je bilo lijepih, dobrih stvari. Na žalost, Euro nije bio onakav kakvog smo ga htjeli; nismo prošli skupinu, a da smo prošli skupinu, bila bi to godina za čistu peticu. Jer mi smo ostvarili sve ostale ciljeve – plasirali smo se u četvrtfinale Lige nacija, ostvarili smo prvu jakosnu skupinu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i dobili smo pet-šest mladih igrača koji će uskoro biti okosnica hrvatske reprezentacije. Samo da se vratim nakratko na Euro: Hrvatska nije prošla skupinu zato što je bila slaba, ne zato što je igrala loše – iako smo mogli bolje igrati, to priznajem, ali odluke sudaca su nas unazadile, izbacile s Eura. Tih osam minuta nadoknade protiv Talijana bile su glavni razlog.

Peku li vas još ti pogoci primljeni u nadoknadama?

- Te situacije obilježile su naš Euro. Tih 90 sekundi. Mi nismo gubili protiv Albanije i Italije, pa smo se spašavali, nego smo vodili u obje utakmice, imali sve u svojim rukama do zadnjih sekundi. Ali, to je nogomet, takve stvari se dogode. Meni je žao zbog velike euforije oko nas, zbog velikoga broja Hrvata koji su uz nas bili u Njemačkoj, onolike podrške. Pa mi kad smo primili gol u 98. minuti, na stadionu u Leipzigu nastao je muk. I sigurno će me to još dugo peći. Jer, da smo izdržali još tu zadnju minutu, išli bismo sigurno jako daleko. Po meni, osim Španjolaca, nitko na Euru nije bio posebno dobar.

Zašto ponovno niste, treći put zaredom, glasovali u Fifinom izboru za najboljega nogometaša svijeta?

- Hrvatska je uz Francusku jedina nogometna reprezentacija koja je posljednja dva Svjetska prvenstva igrala do kraja. Hrvatska je pored Francuske najuspješnija selekcija na svjetskim prvenstvima u zadnjih šest godina. Mi i Francuzi jedini smo na njima osvojili dvije medalje. Moje neglasovanje u Fifinom izboru izraz je moje borbe protiv nepoštovanja naše reprezentacije, protiv njezinoga degradiranja. Mi zaslužujemo puno više respekta i poštovanja. Što sad to znači ako mi imamo tri i pol-četiri milijuna stanovnika? Da mi zbog toga ne možemo biti tamo gdje nam je mjesto? Hrvatska je sve zavrijedila svojim radom, svojim rezultatima, svojim uspjesima, i umjesto da budemo primjer kako i male zemlje mogu biti velike i uspješne, mi to od Fife ne dobivamo. Ja samo tražim poštovanje i respekt za hrvatsku reprezentaciju.

GALERIJA Pogledajte koje nekretnine posjeduje Zlatko Dalić

U kojem smislu respekt?

- U smislu kada se biraju najbolji pojedinci svjetskih prvenstava; najbolji mladi igrači, igrači, vratari, izbornici. Tada nas nema nigdje. Mi smo uvijek peti, šesti, sedmi... što nije realno. Jer mi smo puno, puno kvalitetniji od toga. Želim da se prema nama pokaže poštovanje i respekt kao prema velikim silama. Mi nemamo sto milijuna stanovnika, ali i s tri i pol- četiri milijuna imamo znanje i kvalitetu, i radimo sjajne stvari. Hrvatska za to mora biti nagrađena.

Je li neki naš igrač ove godine zaslužio biti bolje valoriziran od strane Fife?

- Ja govorim od zadnje dvije-tri godine, osobito nakon Svjetskog prvenstva u Kataru. Tada nas nije bilo nigdje. Ni Livakovića – možda najboljeg vratara na SP-u, ni Luke, ni Gvardiola – koji je sigurno bio najbolji mladi igrač na svijetu. To su stvari u kojima moramo biti drugačije tretirani.

Dakle, dok ste izbornik Hrvatske, nećete glasovati u Fifinom izboru?

- Sad više to nije tema. Svoj stav sam iskazao tri puta, a što će biti dalje – ne znam.

Bi li nam to u Fifi mogli zamjeriti?

- Ne mogu nam zamjeriti više nego što jesu. Pa mi nismo izgubili finale od Francuske i polufinale od Argentine zato što smo bili lošiji od njih.

Nedavno se pojavila informacija da preuzimate reprezentaciju Katara. Jeste li doista bili blizu odlasku s klupe vatrenih?

- Moj fokus i sva moja pozornost usmjereni su na – Francusku. Moja želja i moja ambicija plasman je Hrvatske na Final Four Lige nacija. A to što sam bio u Dohi moja je privatna stvar. Imam tamo dosta prijatelja. Ostalo ne želim komentirati.

Je li ždrijeb kvalifikacijskih skupina pomazio Hrvatsku?

- Mi smo ostvarili prvu jakosnu skupinu, što je dobro, jer smo izbjegli najjače reprezentacije. Obje skupine u koje smo svrstani zahtjevne su, ali u obje te skupine Hrvatska ja favorit. U jednoj skupini potencijalni problem je Ukrajina, a u drugoj Češka. Nećemo govoriti o laganim skupinama, moramo biti jako pažljivi, ali isto tako istaknuti da je Hrvatska favorit, i mi tu ulogu moramo prihvatiti. Znamo što uvijek naš cilj – plasman na veliko natjecanje. Tu nema kalkulacija. I bilo bi puno ljepše na SP proći kao pobjednik skupine, a ne kroz dodatne kvalifikacije.

Dakle, naš prvi cilj u 2025. nije osvojiti Ligu nacija, nego se plasirati na Svjetsko prvenstvo?

- Osnovni cilj je plasman na SP, ali ni Liga nacija nije zanemariva. Nećemo je olako shvatiti, niti kalkulirati. Francuzi su jak suparnik, ovo će biti šesta i sedma utakmica s njima u mom mandatu. Zadnje dvije su bile uspješne za nas, bilo je 1:1 i 1:0. Tako da imamo šansu dobiti Francuze, nama to mora biti cilj – plasirati se na Final Four kao 2023. godine. On će održati u Italiji ili u Njemačkoj, što bi bilo sjajno za naše navijače.

Jeste li nakon neuspjeha u Njemačkoj pomišljali napustiti reprezentaciju?

- Ne, nisam. Da, to je bio neuspjeh, ali ja sam kazao da neću nakon prvog neuspjeha pobjeći. To nije moj životni stil, i oko toga uopće nije bilo dvojbe.

Što vas još drži u Hrvatskoj nakon sedam godina rada u reprezentaciji?

- Dokle god imam motiva, energije i snage biti izbornik, i dokle nas drže rezultati, moj fokus će biti na hrvatskoj reprezentaciji. Do kada će to trajati, vidjet ćemo. Pratim svoje osjećaje i u skladu s njima ću reagirati. Kada osjetim da to više nije to, ja ću to sam učiniti. Ne bih volio, ni želio da mi se dogodi da me netko potjera iz reprezentacije. Nakon svega što sam napravio, mislim da imam pravo na takvo razmišljanje.

Koja je bila odluka protekle jeseni oko koje ste se najviše lomili? Je li to bila odluka oko poziva Perišiću ili možda oko uvođenja mladih igrača u delikatnom trenutku?

- Nakon Eura morali smo se presložiti, popraviti dojam, a ostali smo bili bez Brozovića i bez Vide, igrača koji su bili dugi niz godina s nama. Bila je to i emotivno teška situacija, jer sam za te starije igrače osobito vezan. Bilo mi je žao što odlaze, ali to je bila neminovnost. Tako se otvorio prostor za mlađe igrače. E sad, vi znate moj stav, da se ne odričem lako igrača koji su bili u Rusiji i napravili fenomenalne stvari. Među njima je i Ivan Perišić, koji je imao svoje probleme, ali u tim trenucima normalno je da stožer i ja stanemo iza njega i pomognemo mu.

Bio je to doista presedan: da ste igrača bez kluba pozvali u reprezentaciju?

- Mi smo znali da će Ivan brzo naći klub. Ma ja ne gledam je li to presedan ili ne, ja gledam samo ono što je najbolje za hrvatsku reprezentaciju, i za igrače. I iza svake svoje odluke čvrsto stojim. Reprezentacija nije klub, ona je poput obitelji, u njoj vlada zajedništvo, i tu se ne gleda tko je u prvih 11, tko nije. Nekada je puno važnije tko je utakmicu završio nego tko ju je počeo. Mi tako na to gledamo.

Perišića ste kao zaslužnoga reprezentativca spasili, ali što je reprezentacija s Perišićem protekle jeseni dobila?

- Ivan Perišić jedan je od najboljih igrača u povijesti hrvatske reprezentacije. I unatoč tome što u tom trenutku nije imao klub, u njemu sam vidio igrača koji nam može puno donijeti u novom sustavu igre. Njegova brzina, prodornost, eksplozivnost može nam donijeti pomak, i zbog toga je bio pozvan, a ne da bi ga se spasilo. Činjenica da to protekle jeseni nije bio Perišić kakav je bio nekada, ali ja vjerujem da će se on vratiti u formu i da će opet biti na visokom nivou.

Hrvatska je značajno pomlađena, u momčadi su Petar i Luka Sučić, Baturina i Matanović. Može li se tako neiskusna momčad nositi s najjačim svjetskim reprezentacijama?

- Jako je teško držati kontinuitet uspjeha, održavati se na vrhu, a istodobno raditi smjenu generacija. Imate primjer Njemačke, koja je 2014. bila svjetski prvak, a na sljedeća dva svjetska prvenstva nije prošla skupinu. Nizozemska se bila izgubila, Belgija je također imala smjenu generacija i jako je pala. Španjolci su radili smjenu generacija pa im je trebalo vremena da se vrate na vrh. A mi našu smjenu generacija nismo osjetili rezultatski. Da, dolaze mladi igrači kojima treba vremena, pa i neki loš rezultat da bi ojačali i očvrsnuli. Hrvatska je s dvojicom Sučića, Baturinom, Gvardiolom, Šutalom, Stanišićem, Matanovićem, Kotarskim dobila veliku perspektivu, ali trebat će im dosta vremena da dođu nivoa zajedništva i kvalitete na terenu kakve je imala generacija prije njih. Dobro je da su u reprezentaciji ostali stariji igrači, Luka, Kova, Krama..., da mladi uz njih sazrijevaju. Neki od tih mladih igrača osjetili su gorčinu neuspjeha na Euru, ali ti moraš proći i tu fazu da bi došao do vrha. Bit će to sigurno dobra reprezentacija.

Hoće li Luka Modrić sudjelovati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo?

- To je pitanje za Luku. Meni već pomalo smetaju sva ta pitanja o Luki; već se godinama ponavlja – što će biti s Lukom, kada će otići...? To je nepotrebno. Kada dođe taj dan, Luka Modrić sam će to priopćiti. On najbolje zna što želi, što ne želi, i to treba tako prihvatiti.

Je li Modrić u formi kakvu biste vi kao izbornik priželjkivali?

- U reprezentaciji je od rujna gotovo sve utakmice odigrao po 90 minuta. Bio je na visokom nivou, i kad je Luka u ovakvom stanju, u ovakvoj formi, uopće nema razloga propitkivati je li za reprezentaciju ili ne, kada će prestati za nju igrati. Luka je još uvijek jedan od najvažnijih i najboljih igrača reprezentacije.

Postoji li interni dogovor Modrića i vas da se zajedno oprostite od reprezentacije?

- Mi razgovaramo puno i o svemu, ali o tome nismo. Svatko od nas donosi svoje odluke, a tko će prije otići, on ili ja, vidjet ćemo. U mojih sedam i pol godina s Lukom naša suradnja je fantastična, kao kapetan i izbornik, pa i dvojica prijatelja, i sve se to pokazalo uspješnim i donijelo rezultat. A što se tiče kvalifikacija i Svjetskog prvenstva, daj Bože samo da bude zdrav.

U tom smislu pitanje: reprezentaciju u lipnju čekaju dvije utakmice, a potom Stanišić, Modrić, Gvardiol i Kovačić idu na Svjetsko klupsko prvenstvo u SAD. Je li to prevelik broj utakmica za njih?

- Ma ne samo za njih, nego za sve igrače to je prevelik broj utakmica. Koliko god je normalno da se igrači opterete tijekom sezone, bitno je i da se u ljeto dobro odmore. No, sada je nogomet postao biznis, izvor prihoda za klubove, za Fifu i Uefu, i zbog toga je tih utakmica doista previše.

Kako gledate na poziciju Budimira u reprezentaciji? Jedan je od vodećih strijelaca španjolske lige, a u reprezentaciji je rezerva 21-godišnjem Matanoviću.

- Kao prvo - Budimir nije rezerva. On se vratio u reprezentaciju svojim ponašanjem, igrama i golovima, i zasluženo je tu. Rekao sam već da nije bitno tko počne, nego tko završi utakmicu. Jer, ona se rješava i u drugom poluvremenu. Mi kada donosimo odluke o načinu igre, prethodno radimo analize. A sve naše analize pokazale su da je Budimir puno kvalitetnije igrao za reprezentaciju igrao kada je ulazio u igru u drugom poluvremenu. I svaki put kada je ušao, bio je igrač preokreta i ulazio je u šanse; protiv Španjolske u Kopenhagenu, protiv Portugala na Luzu, protiv Albanije, protiv Italije. Ne treba stvarati famu oko toga tko je u prvih 11, nego je bitno tko završi utakmicu. Matanović je naša perspektiva, krenuo je sjajno protiv Portugala i Škotske, pa je stao, nije nastavio na tom nivou. On mora biti još bolji, puno kvalitetniji u klubu, više igrati da bi došao do reprezentacije.

Jeste li više očekivali od Baturine, je li nakon što je bio na Euru trebao doživjeti vrhunac u Ligi nacija?

- Baturina je tek počeo igrati za reprezentaciju, ne bi bilo dobro da je već sad na vrhuncu. Na Euru je igrao malo, a onda smo ga stavili u prvi sastav protiv Portugala. Nije lako doći pred pun stadion u Lisabonu, maltene debitirati protiv momčadi čiji je vezni red možda najjači na svijetu, s njima se nositi, igrati fazu obrane – koju nisi navikao baš puno igrati. Ja ne vidim nikakav problem oko Martina. On je kasnije dobro igrao, velika je hrvatska budućnost, i bolje je što još nije na vrhuncu. Za to ima vremena, kao što Martin ima još puno, puno prostora za napredak.

Bi li za njega bilo bolje da iz HNL-a, kojega često kritizirate, ode što prije u jači inozemni klub?

- Nisam kritičan prema HNL-u, nego realan, i želim mu samo da bude bolji. Govoreći o HNL-u, stavljao sam ga u kontekst hrvatske reprezentacije. Ako želimo biti u vrhu svjetskoga nogometa, moramo gledati kriterije naših klubova u europskim natjecanjima. Ako ćemo gledati kriterij samo HNL-a, onda Hrvatska neće biti sudionik velikih natjecanja, jer činjenica je da – izuzev Dinama – naši klubovi ispadaju od suparnika iz Kazahstana, Azerbajdžana, Slovačke, Slovenije. Od klubova iz zemalja čije su reprezentacije puno slabije plasirane od hrvatske. U grupnoj fazi Konferencijske lige imate klubove iz BiH, Srbije, Slovenije, Irske, sa Cipra..., a nemate niti jednoga predstavnika Hrvatske. O tome ja govorim.

Ali igrači iz HNL-a, Livaja i Oršić, zabijali su golove na Svjetskom prvenstvu?

- Livaja i Oršić u HNL-u su kontinuirano bili najbolji, zabijali golove. I doživjeli su svoje vrhunce igrajući u HNL-u. Tako je Oršić iz HNL-a otišao u Englesku, Gvardiol u Leipzig, Šutalo u Ajax. Oni su hrvatsku ligu nadišli i otišli dalje. Ja samo kažem da bez jake hrvatske lige nema ni jake reprezentacije.

Tko je za vas favorit za osvajanje naslova?

- Puno se u tom smislu govori o Hajduku i Dinamu, a premalo o Rijeci. A Rijeka nije izgubila 18 utakmica u nizu. Očito taj Đalović radi dobar posao. Kad ti ne izgubiš 18 zaredom, to znači da si složio nešto od te momčadi. Govori se stalno koliko je Dinamo zaostao za Hajdukom, a ne govori se dovoljno o Rijeci koja je i te kako konkurentna.

Mislite li da će Rijeka tako kvalitetno trajati i na proljeće?

- Govori se stalno da će pasti, a evo – nije izgubila 18 utakmica. To puno govori. Veseli me da mladi treneri poput Đalovića, Kovačevića – za kojega mi je posebno drago, svaka mu čast!, Šafarića rade dobre stvari. To je dobitak za hrvatski nogomet.

Đalović je u sezoni 2007./2008. bio vaš igrač u Rijeci. Kakav je bio vaš odnos?

- Đalovića sam 2007. godine doveo u Rijeku i u toj sezoni bio je naš najbolji strijelac. Đalović je fajter, živi za nogomet, usto je i drag čovjek, i drago mi je da sada ima takve rezultate. Tek je na početku karijere, a nekim trenerima znalo se događati da na početku karijere bljesnu, a poslije ih nema nigdje. Đaloviću se, eto, događa da nije imao samo kratkotrajni bljesak, nego on traje.

Postoji li rivalitet između vas i Bjelice? Znalo se događati da vas on prozove, pa mu vi odgovorite...

- Ne vidim to tako. Ja nemam problem s Bjelicom, niti ga on ima sa mnom. Svatko radi svoj posao onako kako misli da ga treba raditi; ja uvijek šutim, ničiji rad ne komentiram, on ponekad ima potrebu komentirati stvari u svezi reprezentacije bez potrebe. Međutim, Bjelica i ja nemamo nikakav sukob. Kad se vidimo, popričamo. On nekada ima stavove s kojima se ja ne slažem, ali to je njegovo pravo. Dapače.

Je li Dinamo s Bjelicom podbacio u odnosu na ono što bi se od Dinama očekivalo?

- Sigurno je podbacio. To što je Dinamo odigrao u HNL-u, koliko je bodova osvojio – to je veliki podbačaj Dinama. S druge strane, u Ligi prvaka bio je sjajan, ima šansu proći dalje. Međutim, Dinamo živi od hrvatske lige, ona mu je prvi i osnovni cilj. I tu se mora posložiti. Ovi porazi koji su mu se dogodili neuobičajeni su za Dinamo.

Kako gledate na Gattusov učinak u Hajduku? Svojedobno ste ga i kontaktirali, raspitivali se za neke igrače.

- Mi smo se bili čuli telefonski, nazvao sam gospodina Gattusa i pitao ga za Prpića i Hrgovića. Gattuso je napravio sjajan posao u Hajduku; donio je energiju, donio je zajedništvo, jednu priču koja je Hajduku trebala. Hajduk igra pod Gattusom uspješno, na vrhu je hrvatske lige zajedno s Rijekom, dakle radi dobre stvari. Iako je Hajduk propustio neke šanse ne kažnjavajući kikseve Dinama. Gattuso je sigurno dobitak za hrvatsku ligu.

Hoćete li biti ulagač u NK Varaždin koji je krenuo u privatizaciju?

- Najvažnije je da se NK Varaždin stabilizirao. Od kluba koji je bio propao, bio izbačen u zadnju ligu, NK Varaždin se vratio u prvu ligu samo zahvaljujući entuzijazmu nekolicine ljudi. Koji su stali iza kluba kada je on bio ostavljen od svih. NK Varaždin sada je stabilan prvoligaš, koji ima sjajnu perspektivu. Puno toga se radi na stadionu Varaždina; poligoni, tereni... ulaže se puno. NK Varaždin prvi je klub u Hrvatskoj koji se dragovoljno privatizira, a ne zato što mora. Ja ću se svakako uključiti u tu priču kao jedan od ulagača, ali NK Varaždin prije svega mora naći stranoga investitora koji će uložiti u stadion, u momčad, u klub – kako bi on bio još bolji. Mi koji smo do sada vukli klub – sada više to ne možemo. Mi smo napravili maksimum. A ako NK Varaždin želi biti klub kakav je nekada bio – europski – onda mora doći netko iz inozemstva sa sredstvima. Sadašnji budžet od tri-četiri milijuna eura nedovoljan je za Europu.

Vas se za sada još pita sve oko vođenja NK Varaždin, vi ste njegova pokretačka snaga?

- Ne, ne pita se mene, nisam ja pokretač kluba. Predsjednik Vitez i direktori u klubu rade sjajan posao i oni vode klub i odlučuju. Ja tom klubu vraćam što je on meni dao. Da nije bilo tadašnjeg NK Varteks, ne bi bilo ni mene kao trenera, ni moga izborništva.

Zašto ne istupate češće u javnosti, zašto vas nema previše na društvenim mrežama?

- Zato što me to više ne zanima, nemam potrebu za tim. Kada je reprezentacija na okupu, onda prije i poslije okupljanja nastupim javno i kažem ono što trebam reći. I nakon toga se maknem. Nema potrebe da ja bilo koga komentiram, jer to nije dobro. Dobro je za mene da sam što manje prisutan u medijima.

Osjećate li i dalje podršku javnosti, naklonost i simpatije puka kao što je to bilo na vašim vrhuncima 2018., 2022. i 2023. godine?

- Sada je ta podrška još veća. Gdje god se pojavim, samo osjećam pozitivu i dobru energiju, i to je ono što me veseli, što je zaista sjajno. I nije da nemam komunikaciju s ljudima; dolaze mi ovdje (u varaždinski restoran), svakodnevno sam na ulici, i samo doživljavam lijepe stvari. Zato mi ne treba komunikacija preko društvenih mreža, gdje je puno negative, a ljudi se skrivaju iza lažnih profila – zaključio je izbornik Zlatko Dalić.

Video: Pixsell