Nakon toliko nes(p)retnih borbi za medalju i poraza u njima, posljednjeg dana Svjetskog prvenstva u tekvondou hrvatskoj delegaciji u meksičkoj Guadalajari dogodilo se ono najljepše. Imamo svjetsku prvakinju!
A svoj put pozlatila je 20-godišnja Splićanka Lena Stojković (46 kg), dvostruka europska prvakinja koja se sada može zvati i svjetskom šampionkom. Štoviše, Lena je u istoj godini osvojila europsko i svjetsko zlato i tako najozbiljnije istaknula kandidaturu za hrvatsku sportašicu godine.
Nakon što je, redom, bez treće runde eliminirala Ukrajinku Nahurnu (6:0, 7:1), Kineskinju Xiaolu Wang (3:0, 3:0) i Kolumbijku Vargas (3:1, 8:2), posebne drame nije bilo ni u Leninu finalu protiv Turkinje Yildirim, vlasnice čak osam odličja s velikih natjecanja. Prvu rundu Stojković je dobila s 5:0, a drugu s 10:5 (pred sam kraj bilo je 10:1) pa za trećom rundom nije bilo ni potrebe.
– Lena je jako izdržljiva sportašica, nameće izniman tempo borbe i na tome njezine suparnice padaju. Osim toga, drži se taktike, a i prilagodljiva je različitom tipu suparnica. Možda sve to nekome izgleda jednostavno, no to zasigurno nije bilo tako. Doduše, dojma sam da Lena može još i bolje – kazao je Lenin trener Veljko Laura, koji je objasnio što ovu splitsku djevojku čini velikom šampionkom:
– Iznimna radna etika, predanost sportu i vjera u sebe. Ona je najniža kategorija, od svih je lakša, no uvijek se tjera na više, u čemu joj pomaže i spariranje s izvrsnim klupskim kolegicama kao što su sestre Ivana i Bruna Duvančić i Nika Karabatić.
Nakon što je 18-godišnja Ivana Duvančić (49 kg) osvojila broncu, Lena Stojković ovo je Svjetsko prvenstvo učinila najuspješnijim za splitsku tvornicu medalja zvanu Taekwono klub Marjan, koji se od sada diči sa 102 medalje s velikih natjecanja u samo dvadesetak godina postojanja. Sretan je zbog toga bio i tajnik kluba Sandro Deak, koji je naznačio novi povijesni trenutak za ovaj iznimno produktivan klub:
– Ana Zaninović je 2007. u Pekingu bila srebrna, potom je Ana 2011. godine u Gyeongjuu postala svjetska prvakinja da bi 2013. godine u Puebli Ana osvojila još jedno srebro, a sestra joj Lucija broncu. U Čeljabinsku 2015. godine Ana je stigla do bronce, dok je Bruna Vuletić 2019. godine prva uzela broncu nakon ere sestara Zaninović. Lena Stojković i Ivana Duvančić praktično su na početku karijere i imaju još puno toga reći.
Inače, ustvrdili su to i komentatori finala, dvije medalje za Hrvatsku ovog časa nisu realna slika kvalitete te reprezentacije. A tu tezu oslikat će i činjenica da je još sedmero Hrvata nastupilo u borbi koja donosi medalju (četvrtfinale) i da u tim borbama nisu uspjeli pobijediti. A dogodilo se to Kristini Tomić (57 kg), Mateji Jelić (67 kg), Marku Golubiću (74 kg), Bruni Duvančić (53 kg), Lovri Brečiću (63 kg) te, šestog dana prvenstva, Kninjaninu Josipu Teskeri (54 kg) i Zagrepčanki Niki Klepac (73 kg).
– Ova ekipa ima velik potencijal i ovaj smo put pokazali manje nego što vrijedimo. Neka nam to bude izazov već za sljedeće Svjetsko prvenstvo koje će se održati u svibnju u Azerbajdžanu – kazao nam je Veljko Laura, popularni Šišo, kojeg njegov šef Toni Tomas vidi kao najboljeg trenera godine:
– Čovjek je na Svjetskom prvenstvu osvojio zlato i broncu, a na Prvenstvu Europe zlato i četiri bronce. Sve to u jednoj godini.
Za najbolju hrvatsku sportašicu godine Tomas nominira Lenu Stojković, jedinu hrvatsku sportašicu u olimpijskim sportovima koja je u 2022. postala europska pa svjetska prvakinja. I doista, to su sjajniji dometi čak i od europskog zlata i svjetskog srebra atletičarke Sandre Perković, odnosno svjetskog zlata džudašice Barbare Matić.
– Lena je strašno skromna sportašica. Ni jednu suvišnu riječ ne kaže. Šuti, gleda svoja posla i daje sve od sebe. Zovem je malim lavom. Ona šuti i radi, a kada dođe borba, onda je prava lavica.
A ta lavica iznimno je zahvalan svom treneru (Lauri), koji je trenira još od njezine četvrte godine, kada je počela dolaziti u dvoranu sa starijim bratom. Inače, Lena je studentica fizioterapije jer je svjesna da se u Hrvatskoj od tekvondoa živjeti ne može onog časa kada više ne pripadate svjetskom vrhu, na koji je ona upravo zakoračila.
– Ja sam vam zlata počela osvajati tek kao seniorka, a u mlađim uzrastima to su uglavnom bile bronce, na kadetskom EP-u pa na juniorskom SP-u te na Olimpijskim igrama mladih - svojedobno je kazala. •