Ja sam bog nogometne struke

Jedini je igrač u povijesti Dinama koji je uspio loptu nabiti preko istočne maksimirske tribine. Tako se, kad se željelo sprdati s Vlatkom Markovićem, današnjim predsjednikom Hrvatskoga nogometnog saveza, pisalo o njemu kao igraču. No, u isto se vrijeme prešućivalo da je bio ponajbolji igrač reprezentacije Jugoslavije na SP-u u Čileu, da je u Austriji jedne sezone bio najbolji strijelac, u 13 utakmica postigao je 27 pogodaka. Nakon što je s mjesta stopera premješten na centarfora. Bio je velik igrač, a nakon toga i odličan trener. A sedam godina na mjestu prvog čovjeka HNS-a odradio je odlično. Iako mu mnogi zamjeraju slabu domaću ligu. No, zasluge su ipak mnogo veće od propusta.

Je li bilo ljepše biti igrač, trener ili danas predsjednik uspješnog saveza?
Ma igrač, neusporedivo. A najgore, zapravo najteže, jest ovo danas. Sport teško živi, nije lako nabaviti novac za svakodnevni život i goleme potrebe. Na sreću, mi znamo kako to napraviti. Daj Bože da mnoge tvrtke u Hrvatskoj posluju kao mi. Tko me naslijedi jednog dana, imat će dovoljno za par godina mirnog života cijelog saveza. A taj koji je pisao da sam napucao loptu preko tribine nije to mogao vidjeti, bio je klinac koji je čuvao tuđe ovce.

Za vas kažu da ste otišli iz Bosne, no da Bosna nije izašla iz vas.
Znam da to kažu i ponosim se time. Dva hrvatska nobelovca su iz Bosne.

Sjećate li se djetinjstva u Bugojnu, što ste radili?
Svega se sjećam, krasno je bilo tamo, svi vjetrovi s mora i s kontinenta sastaju se tamo. Imao sam dobro društvo, volio sam pecati ribu. Volim i danas, imam vikendicu uz vodu, ali ne i dovoljno vremena. Kroz Bugojno su prošle i sve vojske.

Sjećate li se rata?
Kako ne, Bugojno, Kupres, Prozor, ofenzive, divizija Prinz Eugen, pokolji... U našoj su gostionici bili i mnogi ljudi u crnim uniformama čija se imena spominju u mnogim pjesmama. Ali neću da ispadne da se falim glupostima. Znam i danas gdje su po 200 metara dugi rovovi u kojima su pobijeni ljudi.

Vaši su bili prilično bogati za to doba?
Jesu, imali smo tri gostionice, puno se radilo, ali smo i imali.

Jeste li vi bogati?
Dovoljno za miran život.

Sve ste zaradili nogometom?
Nisam. Imao sam s ocem Nikice Langa na Volovčici prvi kafić s espresso kavom u gradu. Imao sam kamion dok su drugi vozili osobne automobile, pa kemijsku čistionicu. Imam dva stana u Beču i jedan u Nici. Kupujem sad jedan za sebe u Budimpešti.

Dosta vam je boravaka u peštanskim hotelima?
Eee, hoteli. To mi je neispunjena želja, želio sam imati svoj hotel, umalo sam kupio jedan u Beču. Često ste u Budimpešti, godinama ste tamo čekali Novu godinu. U Hiltonu u Pešti i sad sam čekao Novu, 19 godina idem tamo s prijateljima. Znaju me tamo Cigani, ali i ljudi iz opere.

Kakvu glazbu volite?
Zlatne dukate, gotovo da sam ih ja iz Vinkovaca doveo u Zagreb. Volim Zvonka Bogdana, ali i ozbiljnu glazbu.

Tko su vam najbliži prijatelji?
Bivši predsjednik Dinama Vid Ročić, dr. Đurašin, teniski trener Franz Humar, Tomislav Vušković... Volim otići u lokal Stara Peščenica kod Martina Menala, tamo sam najčešće s društvom na ručku.

Što volite piti?
Ne pijem ja. Popijem rado čašu dobrog francuskog vina. Uvijek imam u podrumu između sto i 800 butelja. Tu i tamo popijem pivo.

Jeste li vjernik?
Jesam i idem u crkvu, prije sam imao problema zbog toga.

A politika, zanima li vas?
Zanima me. Franjo Arapović i Vlatko Marković prvi su sportaši koji su se prijavili u rat. Današnja me politika zanima samo kroz prizmu koliko može napraviti da običan čovjek bude sretan.

Jeste li član koje stranke?
Nisam. Jer, moja je obitelj zbog politike završila u Bleiburgu i po zatvorima. Otac mi je robijao jer je bio "državni nepijatelj". Ali, "zna se" kamo pripadam.

Nije li hrvatski sport mogao ili morao više profitirati dok je Franjo Tuđman bio predsjednik?
Jest, sigurno. Jako je volio sport, znao je koliko državi sport donosi na međunarodnoj sceni. Moglo se to bolje iskoristiti. A Tuđman me vratio u Dinamo, tu sam završio trenersku karijeru.

Što mislite o premijeru Sanaderu?
Obojica smo "Austrijanci", otad se znamo. Izvrsno vodi Vladu, napravio je stazu kojom putujemo u Europu, ima viziju o jakom položaju naše zemlje u Europi. Dao je veliku podršku HNS-u za kandidaturu za Euro 2012. Ali i bivša je vlada, pogotovo Željka Antunović, u začetku te ideje odlično surađivala sa savezom. Današnji Sabor, Vlada s premijerom, predsjednik Mesić i ministar Primorac puni su razumijevanja za sport.

Stalno hvalite zagrebačkog gradonačelnika Bandića.
Sam Bog ga je poslao da bude gradonačelnik. Ima snage i moći i sve stigne, a prati ga zavist i podmetanje. Vidjet ćete, Maksimir i Kranjčevićeva bit će fantazija od nogometnih stadiona.
Vratimo se ipak nogometnim temama.

Zašto ste 1966. godine istjerani iz Dinama?
Istjerao me Ivan Šibl i to mu nikad neću zaboraviti. Talijanski premijer Aldo Moro dolazio je u posjet, dan prije igrali smo s Lazijem. Jedan Lazijev igrač pljusnuo je našeg, ja sam mu prilijepio dvije ćuške i utakmica je prekinuta. Šibl je tražio da kupim cvijeće i odem Talijanima u Brezovicu ispričati se. "Taj film nećete gledati", rekao sam mu, a on me istjerao iz Dinama.

Neprijeporno ste uspješan predsjednik saveza, no česti su pokušaji da vas maknu iz Rusanove.
HNS danas vode pametni ljudi. Nisam ja najpametniji na svijetu, ali dovoljno sam mudar da se okružim pametnijima od sebe. I da imam uza sebe nevjerojatnog radnika kakav je Zorislav Srebrić. Svi u savezu tako rade. Ponovit ću dobro poznatu izreku ništa Hrvat ne mrzi kao što mrzi tuđi uspjeh.

Svojevremeno su vas pokušavali srušiti Zdravko Mamić i Igor Štimac, a vi o njima govorite samo pozitivno?
O Mamiću mogu reći samo sve najbolje. On jest ekshibicionist, ali ljubav, duša i ljudskost koju ima prema Dinamu nemjerljiva je. On je nužan Dinamu i hrvatskom nogometu. Ni protiv Igora nemam ništa. Mislim da treba ostati u nogometu, bit će koristi od njega. A u počecima svi pravimo pogreške. I nisu me rušila njih dvojica, oni su me samo kritizirali.

Tko vas je onda rušio?
To su jadnici, sitni ljudi koje neću ni spominjati. Osmu sam godinu ovdje i zna se što je iza mene. Iz današnjeg Izvršnog odbora može me naslijediti bilo tko, imamo odličnu nogometnu vladu. Bojim se samo da ne dođe netko sa strane i uništi sve ovo što je napravljeno. Znajte, ja sam bog nogometne struke ovog kontinenta, do predsjednika svake države mogu doći u roku od 24 sata. Prvi sam trener u Europi kojega Francuzi odlikuju i prvi nogometni trener koji će ući u Društvo braće hrvatskoga zmaja. Pod imenom Zmaj od Bosne Srebrni.

Bili ste predsjednik dok su izbornici bili Ćiro, Jozić, Bazić i danas Cico. Kako biste ih rangirali?
Nikako i nikad, jer svi su napravili odličan posao u svojim mandatima.

Tko su po vašem mišljenju najbolji hrvatski nogometaši svih vremena?
Bajdo Vukas, Dražan Jerković, Davor Šuker, a tu su i Prosinečki i Boban. I Ladić koji je nepravedno u sjeni, a bio je naš najbolji igrač u Francuskoj i najbolji vratar SP-a.

A najbolji danas?
Po mom su ukusu Pršo, Robert Kovač i Srna. Ali s reprezentacijom iz Sofije u Njemačkoj možemo napraviti velike stvari.

DATUM i MJESTO ROĐENJA
1. siječnja 1937., Bugojno
OBITELJ
Kći Sandra, rastavljen
IGRAČKA KARIJERA
1953.-1957. NK Zenica,
1957.-1966. Dinamo,
1967. Wiener Sport Club,
1968. FC Austria
REPREZENTACIJA
Za bivšu državu odigrao je 24 utakmice
TRENERSKA KARIJERA
NK Zagreb (četiri godine),
Standard Liege (devet mjeseci),
Nica (dvaput po tri i pol godine),
Hajduk (godinu dana),
Dinamo (u nekoliko navrata, Rapid tri, pa četiri godine),
trenersku karijeru završio 1990. godine u Dinamu.
HOBI
Rad, druženje, malo vremena za ribolov
ZA PODSJETNIK
Predsjednik je HNS-a s najduljim stažem, teče mu osma godina. Za to vrijeme kupljena je kuća HNS-a, reprezentacija je na velikim natjecanjima, HNS je jedna od financijski najuspješnijih tvrtki u nas. Inicijator je ideje da Hrvatska i Mađarska krenu u kandidaturu za dobivanje EP-a 2012. Fifin instruktor deset godina, pet godina predsjednik tehničke komisije Uefe, član komisije Goal projekta koji je podijelio 240 milijuna USD pomoći.

Nije želio o privatnom životu, no ipak se tužnim glasom podsjetio. Najveća sreća u životu bilo je rođenje moje djece, Sandre i Tvrtka. Na žalost, dogodila se tragedija, prometna nesreća u kojoj sam ostao bez Tvrtka. Supruga je pretrpjela frakturu lubanje i na 11 mjesta lom noge. Zbog toga sam i odlučio otići iz Hajduka, morao sam se vratiti u Zagreb zbog svega. Sanda je (na fotografiji) u međuvremenu završila fakultet, Chanelovu školu u Parizu, priznata je vizažistica. Odlično se slažemo.