Nakon što se lako obračunao i sa svojom drugom preprekom u profesionalnom ringu, Filip Hrgović već je sljedeće jutro krenuo kući, a mi smo ga uspjeli dobiti prije ukrcavanja u zrakoplov za Zagreb. Kaže da mu se oduljila aerodromska procedura, možda i zato što je morao prijaviti svoje šake kao “hladno oružje”.
– Ha, ha. Rekli su mi: “Prejak si, ne možemo te u zrakoplov pustiti tek tako” – prihvatio je šalu Hrga. Potom je ozbiljnim tonovima analizirao svoju drugu borbu:
– Drugi suparnik bio je opasniji od prvog. Jednom me dobro pogodio, nije se uplašio. No, tako prođu ljudi koji se ne uplaše, budu nokautirani. Ima i onih koji bježe da ih ne mogu nokautirati.
Nikad nisam bio na koncertu
Je li ga taj primljeni udarac dodatno mobilizirao?
– Nije me uzdrmao. Nije to ništa u odnosu na udarce kakve sam primao i koliko ih mogu primiti, ali probudio me. Ja sam jedan klasični Hrvat koji, kada ima slabijeg protivnika na papiru, ide s onom “lako ćemo” umjesto da odradim maksimalno i protiv takvih. No, mene slabiji protivnici opuste, a kad sam dobio tu “šljucu”, malo sam se razbudio. Kad imam opasnog protivnika, puno sam oprezniji i tada sam najbolji, reaktivan kao mačka.
Koliko je važno da boksač na početku svoje profesionalne karijere ovako efektno i brzo pobjeđuje?
– Važno je zbog dojma i imidža. Uostalom, svi vole nokautere, to je ono što se prodaje i čini razliku u očima fanova.
U svoje prve dvije profesionalne borbe Filip je u ringu proveo samo četiri minute pa se nije stigao ni raspucati.
– Moji menadžeri kažu da mi sljedeći protivnik mora biti netko s kim ću se boriti 5-6 rundi. Mislio sam da će ovaj izdržati 3-4 runde, no kad mi je već taj udarac tako dobro sjeo, šteta bi bila da ne legne. Preopasan je ovo sport da bih odugovlačio završetak borbe. Uostalom, bit će i dugih mečeva zasigurno, a ja sam već sada spreman za osam rundi jakog tempa.
Za svoju ulaznu glazbu Hrga je odabrao pjesmu “Geni kameni” Marka Perkovića Thompsona. Zašto baš tu?
– Ja sam domoljub i volim Hrvatsku, a volim i Thompsona, slušam ga cijeli život. Ta pjesma ima snažne riječi, motivira me. Posebno mi se sviđa stih “...gdje god da te život nosi, uvik moraš znati ko si”. U konkurenciji su još bile neke američke rap-pjesme, no one su kao sveta vodica, niti pomažu niti odmažu. Zato sam se odlučio za papreniju pjesmu, da me uoči borbe energetski diže.
Kad je već toliki Thompsonov fan, ide li na njegove koncerte?
– Nikad nisam bio. Zapravo, nisam nikad bio ni na jednom koncertu i to me uopće ne privlači jer moram doći satima prije i stajati u gužvi. Pa barem je danas vrijeme takvo da ne morate ići na koncert zbog dobre pjesme.
Filipu sada slijede dva tjedna odmora. Kako će ih iskoristiti?
– Volim aktivan odmor. Pozabavit ću se tenisom i hrvanjem, dizat ću utege, džogirati, ići na masažu, u saunu, a moram se posvetiti i obitelji, djevojci i prijateljima. Djevojci Marineli posvetit ću se više nego obično jer sam dva posljednja mjeseca gotovo stalno bio izvan zemlje. Hoće li možda skoknuti do Jordana, u kojem će se oženiti njegov trener Yousef Hasan?
– Neću, no kada se on vrati, zasigurno ćemo napraviti veselicu. Važno je da to riješimo, da se Juka oženi, da nam se smiri glavni trener.
Kad će uslijediti sljedeća borba?
– Bit će 13. ili 20. siječnja.
U Zagrebu ili?
– Borba u Zagrebu planira se negdje za svibanj sljedeće godine pa bi to bila moja peta ili šesta borba. No, nije to sto posto, o tome se samo razmišlja.
Volio bih se tući s Chisorom
Kakvog bi protivnika volio imati pred svojom publikom?
– U Zagreb mora doći netko tamnoput i nabildan jer kod nas jedino to prolazi. Šalim se, no bit će to ozbiljan protivnik, netko poput Derecka Chisore, čovjeka koji se borio za svjetsku titulu i u top 10 je najboljih teškaša. Možda ne Chisora, ali taj rang borca.
Čovjek koji ga je pobijedio u olimpijskom polufinalu i kasniji pobjednik Francuz Tony Yoka također je odradio dvije profesionalne borbe. Kad bi se s njim htio ponovno susresti?
– Što se mene tiče, može bilo kad, no mislim da će se taj meč jako teško dogoditi prije nego što jedan od nas postane prvak svijeta. Pretežak smo protivnik jedan drugome da bi ijedna strana riskirala, a u ovom trenutku nitko s tim puno ne dobiva. Uostalom, slično je i s Britancem Josephom Joyceom, olimpijskim doprvakom iz Rija. Naše se karijere grade, priprema nas se za svjetske naslove jer naši promotori misle da smo mi budući svjetski prvaci, a to i mi pojedinačno mislimo za sebe. Za naše međusobne borbe ima vremena. Bit će to očito i utrka naših njemačkih, francuskih i engleskih promotora i moglo bi biti jako zanimljivo.
U Schwerinu se Filip pojavio u novoj opremi, u crvenom ogrtaču i gaćama s kockicama.
– Za to se pobrinuo moj menadžer Karim Bouzidi po čijem je nalogu to dizajnirala neka francuska tvrtka. HF će ubuduće biti i neka vrsta mojeg logotipa, ali i zaštitni znak ako jednog dana otvorim ćevabdžinicu – ponovno se našalio Hrgović.
N1 Index kurir jutarnji rtl na apartima