Ja sam ti kao drug Tito, imao sam na izborima 106 posto glasova

Već 40 godina Boško Božić Pepsi trener je ili se takvim osjeća. Još od 1974. i pokretanja današnjeg KK Zagreba iz kojeg je, premda osnivač, perfidno izguran.

– Otišao sam zbog tadašnjeg šefa Plive Željka Čovića koji je bio kod nas u upravi. Jednom sam mu rekao da je lako njemu filozofirati kad svaki mjesec dobiva plaću, a da je mi nismo dobili pet mjeseci, a isto tako imamo obitelji i djecu. On se naljutio pa je došlo do toga ili Čović ili Pepsi i na koncu sam se povukao ja.

Karamarko me nije vratio

Je li ga bilo tko pokušao vratiti u klub iz Trnskog?

– Tomislav Karamarko, moj vjenčani kum iz drugog braka, rekao mi je da me želi vratiti. Pitao me koju dužnost želim obnašati, a ja sam rekao da hoću biti savjetnik, no na koncu od toga nije bilo ništa.

Pepsi je danas predsjednik Hrvatske udruge košarkaških trenera.

– Ja sam ti kao drug Tito, imao sam na izborima 106 posto glasova – našalio se u svom stilu i dodao:

– Djelujem za svakog našeg trenera ponaosob jer meni su svi članovi udruge isti. Što se pak tiče večera i kava, tu mogu birati, no kada se pojavi problem, onda su mi svi isti. Želim se izboriti u HKS-u da treneri budu u rangu igrača kada je u pitanju ispunjavanje obveza od klubova.

Premda ga nema u javnosti kao nekad, Pepsi se ponosi radom udruge.

– Nema trenera s prostora bivše SFRJ koji nije bio na našim klinikama. Prije u Poreču, a sada u Vodicama. Zapravo, nije bio samo Duda Ivković jer ne voli predavati, no da sam ga ja malo maltretirao, možda bi i on bi došao jer sam mu svojedobno bio pomoćnik u reprezentaciji. No zato su bili Žeravica, Obradović, Vujošević, Itoudis, Ivanović, Sagadin... Prošle godine imali smo tri legende – Novosela, Giergiu i Žeravicu.

Na njegovim kampovima za nadarene klince sudjelovali su i danas vodeći hrvatski košarkaši.

– Po meni je igrač godine Bojan Bogdanović, a njega znam još kao klinca. Sjećam se, u kampu je bio pun želje i volje i u to vrijeme, a tada više nisam bio trener Zagreba, Božo Miličević jedne me godine poslao u Mostar da pregovaramo o njegovu dolasku u Cibonu. Tomić je centar bekovske mudrosti koji bi trebao nadograditi svoju unutarnju igru. I trećeplasirani Šarić prošao je kroz moj kamp u kojem je znao ostati i po mjesec dana. Pamtim ga po volji, ozbiljnosti, kod njega nije bilo nikakvih eskapada.

Kaže da je posljednji put vodio neku momčad lani, Kaptol u A-2 ligi.

– Taman izmislim trenera i on mi ode u Cibonu poput Mijatovića, Lutza. Glupo je da školujem trenere za druge. Osim toga, tko je doveo Repešu u Hrvatsku, tko je izmislio današnjeg trenera CSKA Itoudisa, a on mi se nedavno za boravka u Zagrebu nije ni javio. Ne smiješ zaboraviti gnijezdo iz kojeg si ispao.

Repka i prokletstvo struke

Ne sviđaju mu se moderne trenerske filozofije.

– Ja sam trener starog kova, ne mijenjam 10 igrača u deset minuta. Moja je filozofija da kroz cijelu utakmicu treba rotirati osam igrača, najviše devet. Ne priznajem te teorije o energetskoj potrošnji. Ta kakav je to igrač koji se ne može oporaviti za tri dana.

Zašto Boško Božić kao predsjednik UHKT-a nije član Stručnog savjeta?

– Katastrofa je da to nije tako. Prvo vrijeme sam bio, no valjda ih muči što Pepsi ne voli šutjeti, što sam oštar na jeziku, a ja se u 62. godini neću mijenjati.

Je li trebalo mijenjati posljednjeg izbornika i, ako jest, tko bi trebao biti novi?

– Poletjeli smo na Svjetsko prvenstvo kao da smo golubovi pismonoše, odveć nerealni, ne znam čime poneseni. A tko visoko leti, nisko pada. No biti trener reprezentacije nije laka stvar. Nije slučajno havarija hrvatske reprezentacije u međuvremenu progutala Skansija, Acu, mene, Spahiju pa na koncu i Repešu. Kao da se neko prokletstvo proteže i na cijelu struku.

U sljedećem broju Večernjakova košarkaša godine bira Josip Pino Grdović, specijalist za individualni rad te svojedobno individualni trener Kukoču, Rađi, Bodirogi, Fučki...

>> Tomić je za mene bio najbolji, iako za Hrvatsku ne igra kao za Barcelonu