Ono što su Beatlesi 60-ih bili u svjetskoj glazbi, to je nogometni klub Cosmos 70-ih bio na zelenim travnjacima u SAD-u. Revolucionaran. Klub predvođen legendama Peleom i Beckenbauerom doveo je šou, spektakl na nogometne terene SAD-a, punio je stadione, a na utakmice su dolazile najveće svjetske glazbene i glumačke zvijezde poput Jacka Nicholsona, Micka Jaggera, Roberta Redforda...
Igrao na oproštaju Pelea
New York Cosmos danas nije ni sjena kluba iz prošlosti, no nama je postao zanimljiv jer je u njega došao Niko Kranjčar. Bivši hrvatski reprezentativac tako je postao četvrti Hrvat u Cosmosu, a prije njega, i to u zlatnim vremenima tog kluba, igrali su ondje Ivica Buljan, Jadranko Topić i Mirko Liverić.
Topić i Liverić imali su povlasticu svlačionicu dijeliti s najvećim nogometašem svih vremena, Brazilcem Peleom.
– Cosmos je početkom 70-ih osnovao bogataš Jeff Ross, vlasnik Time Warnera. Imao je revolucionarnu ideju popularizacije nogometa u SAD-u, a znao je da to može samo dovede li najboljeg – Pelea. Bio je to pun pogodak, jer Pele je zaludio mase, na svakoj utakmici bilo je 45.000 navijača. Cosmos, a i ja s njim, bi je začetnik nogometnog buma u SAD-u, koji traje i danas – prisjetio se Jadranko Topić, koji je u Cosmosu s Peleom igrao 1977. godine.
Legendarnog Brazilca opisuje kao skromnog, normalnog čovjeka.
– S obzirom na slavu, bio je više nego normalan. Baš je bio dobričina, uvijek se volio s nama šaliti, uvijek je pjevušio, često je svirao i gitaru. Imao je i smisla za humor, sjećam se kada smo jednom stajali u mraku u tunelu, a on je aludirajući na boju svoje kože ispalio: “Pa gdje je Pele, ne vidim ga u mraku?!”.
U megapopularnom Cosmosu u svlačionici i u klupskom autobusu pjevale su se hrvatske pjesme!
– U klubu je igrao i Vito Dimitrijević iz Surdulice, bivši igrač niškog Radničkog. Imao je glas da je to bila divota. Ja bih mu držao melodiju, a on bi pjevao kao slavuj. I tako smo jednom u klupskom autobusu nas dvojica počeli pjevušiti Skalinadu. Kad ono, ubrzo nam se priključio i Pele, rukama je počeo lupati po staklu u ritmu našeg pjevušenja. A ubrzo je i cijela momčad počela pjevušiti u ritmu. Od tog trenutka Skalinda je postala himna Cosmosa. Pjevala se u svlačionici, autobusu, ali i puštala s razglasa na stadionu. Pele ju je na kraju znao napamet, pjevušio je “Tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada, skalinada” – prepričao je Topić, koji je igrao i na oproštaju Pelea od Cosmosa, na stadionu Giantsa u New Yorku 1977. godine.
Poklonio smaragdni prsten
– Jedno je poluvrijeme igrao za Santos, a drugo za Cosmos. Svakom od suigrača poklonio je smaragdni prsten, koji i danas čuvam – kaže Topić.
No, svlačionicu s Topićem nije dijelio samo Pele, već i legendarni talijanski napadač Giorgio Chinaglia, ali i ponajbolji branič svijeta svih vremena Franz Beckenbauer.
– Švabo kao Švabo, najčešće je bio ozbiljan, ali veseljaci Dimitrijević i ja uspjeli smo ga smekšati pa je na kraju i on pjevušio Skalinadu.
Na utakmice Cosmosa sredinom 70-ih hrlili su navijači, ali i mnogobrojne zvijezde – otkriva Topić.
– Redovito su nam u svlačionicu dolazili Robert Redford, Mick Jagger i Jack Nicholson, pa čak i Muhammad Ali. A s tim zvijezdama mi igrači Cosmosa često smo se družili i u kultnom Studiju 54 – zaključio je priču o Cosmosu Jadranko Topić, bivši veliki nogometaš koji je značajan trag ostavio i kao uspješan političar, odnosno gradonačelnik Mostara u ratno doba.
>> Novi početak u New Yorku: Niko u 2. ligu, Zrinka na Broadway!
Bravo Mostarac Jadranko!