Prvom čovjeku Hajduka Lukši Jakobušiću ovih je dana bolje ne čitati reakcije navijača, gnjevnih što je smijenio trenera Valdasa Dambrauskasa. Prema mišljenju 90 posto navijača, smjena Litavca je nelogična i ubrzana. Jer, još prije tri mjeseca navijači su Dambrauskasa slavili kao heroja, nosili ga na rukama nakon osvojenog Kupa, a sada je Litavac, doslovno preko noći, najuren s Poljuda.
Predsjednik Jakobušić tu je smjenu objasnio riječima: "Ne možemo se zadovoljiti drugim mjestom, naši ciljevi su veći". Zvuči kao jeftina floskula, a ne pravo objašnjenje. Ako Jakobušić zaista misli da je Valdasova pogreška što se ne može ravnopravno tuči s momčadi koja u Ligi prvaka pobjeđuje i Chelsea, onda je Jakobušićev problem puno veći od smjene trenera. Ako zaista misli da ovakav Hajduk mora do prvog mjesta u prvenstvu, onda živi u svijetu iluzije. Hajduk ima čudesnu potporu na tribinama, ali utakmice ne dobivaju navijači, već igrački kadar. A kadar Hajduka je takav da bi samo dvojica, Livaja i Melnjak, našli mjesto u prvih 11 plavih. Niti je Krovinović rang Ivanušeca, niti je Mikanović u klasi Ristovskog, Biuka i Oršića smiješno je i uspoređivati, a Grgić, Vuković i Fossati u momčadi Dinama mogli bi biti samo vodonoše jednom Ademiju ili Mišiću
Kvalitetu stoperskih pozicija isto je nerealno uspoređivati, i to bi Jakobušić kao glavni operativac kluba morao znati. Možda je i svjestan toga, ali nakon što je uoči sezone prodao demagogiju da ovakav Hajduk ide po dvostruku krunu i uspjeh u Europi, povratka više nema. A kada su ga rezultati demantirali već nakon prva dva mjeseca sezone, najlakše je bilo smijeniti trenera. I time ustvari porušiti vlastitu tezu "da je kontinuitet na klupi" najbitniji za uspjeh. A taj kontinuitet je takav da je Mislav Karoglan postao već šesti trener koji će voditi bijele u Jakobušićevoj eri. Šesti u nepunih dvije godine Lukšina predsjedavanja na Poljudu.
Treba doći neko jako trenersko ime
Protjerivanjem Dambrauskasa predsjednik Hajduka prvi put je u situaciji da nema podršku većine navijača, i zato je njegov idući potez ključan. Uspije li nekim čudom nagovoriti Bilića da dođe na klupu, ugasio bi vatru. Logičnije je da u ovom trenutku na klupu dovede neko jako ime, poput Bilića, Keka ili Leke, nego da momčad u ruke da neiskusnom Karoglanu. Jer, ako Karoglan ne uspije, idući bi s Poljuda mogao odletjeti – Lukša Jakobušić. Nadzorni odbor novu grešku neće mu oprostiti.
Ne samo on nego i kompletna upravljacka struktura koja nije dorasla vodjenju velikog kluba sa tolikim brojem clanova. Pa koliko jos smijenjenih trenera treba dozivjeti Hajduk da se vidi da nisu treneri nego upravljacka struktura krivci za ovaj jad koji je rastjerao sve normalno i talentirano iz Hajduka i koristi Hajduk samo kao kasicu prasicu i mjesto uhljebljivanja bolesno ambizioznih ali nesposobnih ljudi koji se slikaju u upravljackoj ekipi kluba i u hajdukovoj vip-lozi. Kad posalju predsjednika preko Peljeskog mosta i kad se konacno rijese svih tipova koji prodaju masama nekakvu ljubav prema Hajduku a na njihova mjesta dovedu sposobni onda ce Hajduk biti mozda ponovo klub za respektiranje a kad na celo kluba dodju ljudi koji nece pola budjeta kluba trositi na nekakve tetovirane polovnjake i istrosene igrace iz europskih liga gdje nemaju mjesta onda ce i hajdukovi talenti ostajati u Splitu. Konacno kad se napravi red u vlastitoj kuci onda se moze poceti govoriti o nepravilnostima drugih, a kod Hajduka je to upravo suprotno. Svi su mu krivi, svi su neprijatelji Hajduka pocev od Mamica, Dinama, Rijeke, Osjeka a sad i Sibenika samo ne vide mocvaru u svom dvoristu i zato je najlakse kriviti se i prst upirati u druge, kako bi doma ostalo sve po starom.