Janica je u cilju plakala, djevojka Elin se tresla

Sportski najtrofejnija hrvatska obitelj ne posustaje. Kostelići su jučer u Whistler Creeksideu osvojili osmu olimpijsku medalju i tako dodatno uljepšali priču o hrvatskom snu. I ne smeta ih što je Miller bio ispred Ivice i ostvario američki san, treću medalju na ZOI.

– Još nisam plakala pa neću niti sada - pohvalila nam se u ciljnoj ravnini presretna mama Marica.

Ona je sebe ugradila u drugu Ivičinu medalju, kao što se ugradila i u Janičinih šest. Ne samo kao mama nego i kao vrsna kuharica. Jer, Ivica je s njenog štednjaka jeo što je poželio.

Potkovan skijaš

– Nikad nije bio izbirljiv, uvijek je jeo što bi se skuhalo - govorila je Marica.

Nakon što se izljubila i izgrlila s Janicom i Ivičinom curom Elin, Marica nam je pričala da je bila uvjerena da će Ivica napraviti dobar posao:

– Za svaku je mamu medalja kada joj dijete koje je skijaš uđe zdravo u cilj, ponajprije u brzim disciplinama. No, Ivica je toliko potkovan skijaš da sam vjerovala da će uspjeti.

Zajedno s mamom strepila je i lijepa Islanđanka, potencijalna snaha Elin.

– Jako sam ponosna na Ivicu – kazala nam je lijepa Islanđanka na vrlo dobrom hrvatskom.

Kad smo joj na tome čestitali, odgovorila je:

– Hvala, no imala sam odličnog učitelja. Bila sam jako nervozna, tresla sam se, ali nisam bila uplašena. On je toliko stabilan, znala sam da će napraviti sve što može.

Otac i trener Ante Kostelić uspio se opustiti puno prije Ivičine mame i djevojke.

– Opustio sam se poslije spusta, koji je vrlo neugodan. Ovo je bilo tipično za Ivicu, on teško iz sebe izvlači maksimum, no nikada ne ide ispod svoje visoke razine. Možda neki neće biti zadovoljni, možda će reći da nije pravi šampion, no on jest šampion – rekao je Gips.

Za Kosteliće OI posebne

Vjerovali ili ne, valjda jedina nezadovoljna bila je Janica. No, ona si to može dopustiti jer je sestra i četverostruka olimpijska pobjednica.

– Pritisak nastao zbog uloge favorita i juriša na ostvarenje dječačkog sna učinio je svoje. Sretna sam 100 posto, no mi sportaši smo perfekcionisti pa stalno tražimo sitnice u kojima smo mogli biti bolji – kaže Janica.

Ivica je, suzdržavajući suze radosnice, kazao da mu je ova medalja draža od one iz Torina 2006. (kombinacijsko srebro) jer je teže izborena. Kako je reagirala Janica nakon medalje?

– Malo je plakala, malo se skrivala iza naočala. Olimpijske igre su za nas Kosteliće uvijek bile posebne. Sad svi vidite što je Janica napravila u karijeri. Svi se zalijeću na taj njezin olimpijski rekord, četiri medalje na jednim Igrama, no ne uspijeva im - likovao je Ivica.