Trideset godina samostalnog olimpizma je za nama pa je vrijeme za inventuru. A imamo se čime i pohvaliti jer je među 52 olimpijske medalje i 18 zlata - tri momčadska, tri u posadama te 12 pojedinačnih. A u društvu 12 veličanstvenih prvi koji je osvojio pojedinačno zlato za Lijepu Našu, dizač utega Nikolaj Pešalov, zapravo i nije bio Hrvat, ali je bio hrvatski državljanin i zdušno se borio za hrvatske boje.
Senzacionalno Sarino zlato
Drugo, treće i četvrto pojedinačno zlato osvojila je neponovljiva skijašica Janica Kostelić koja je na jednim Igrama osvojila tri zlata. I prava je šteta što se njezinu bratu Ivici sportska sreća barem jednom nije naglašeno osmjehnula, no i njegova četiri srebra, u našim očima, ne čine ga ništa manjim olimpijskim velikanom.
Prvo od dva zlata diskašica Sandra Perković osvojila je u Londonu, gdje se pozlatio i strijelac Giovanni Cernogoraz, a četiri godine kasnije u Riju, u toj istoj disciplini (trap), zlato je osvojio Josip Glasnović, koji u Londonu nije ni nastupio. A te 2016. dogodilo se i zlato kojem smo se najmanje nadali, kopljaško Sare Kolak, koja je proglašena najvećim iznenađenjem atletskih natjecanja u Riju. A na Igrama u Tokiju pozlatila se nova zvijezda ženskog sporta u Hrvatskoj - tekvondašica Matea Jelić. Kninjanka je neposrednošću oduševila i sve one koji sport prate isključivo preko "lifestyle" magazina.
No, osim pojedinačnih zlata, imali smo mi i velikane u zlatnim vrstama kao što su rukometaši Patrik Ćavar (najbolji strijelac u Atlanti 1996.) i Ivano Balić (genijalni kreator igre zlatne vrste iz Atene) ili pak vaterpolist Miho Bošković (najbolji igrač svijeta olimpijske 2012.). Priča za sebe je stolnotenisač Zoran Primorac koji za Hrvatsku nije osvojio medalju, ali je apsolutni hrvatski rekorder sa sedam olimpijskih nastupa. A genijalci svog sporta bili su i članovi selekcije koja je osvojila "srebro zlatnog sjaja", košarkaši Toni Kukoč i Dražen Petrović.
A član te vrste bio je i Franjo Arapović, koji je govorio o velikoj odgovornosti naše nacionalne reprezentacije:
- Predsjednik Tuđman i ministar obrane Šušak kazali su nam da će doći na finale, a mi još nismo ni krenuli iz Zagreba. Hrvatska je bila u ratu, meni su četiri brata bila pod oružjem, a u javnosti se govorilo da bi sve osim olimpijskog finala bio neuspjeh. Po sastavu je to od nas bilo i logično očekivati, ali u normalnim uvjetima, a ne u ratnim okolnostima kada znate da ste u ulozi promotora svoje mlade države. Zbog tog enormnog pritiska se i dogodilo da su pojedini igrači igrali sa 60-70 posto svojih mogućnosti. Premda je svako olimpijsko zlato jače od srebra, zbog povijesnog konteksta ovo naše srebro imalo je veću promotivnu snagu od bilo kojeg kasnije osvojenog zlata.
Za razliku od košarkaša, vaterpolisti i rukometaši nisu bili te sreće (nisu imali dovoljno snažne lobiste) pa da i oni nastupe u Barceloni, gdje bi također bili kandidati za medalju. Uostalom, obje te reprezentacije to su potvrdile četiri godine kasnije u Atlanti gdje su rukometaši osvojili zlato, a naši dupini srebro. A za njega je jedan od najzaslužnijih bio Dubravko Šimenc, igrač s topom u ruci čiju je snagu, u utakmici svih utakmica, osjetio i Aleksandar Šoštar, vratar reprezentacije Jugoslavije.
- Suparnici su nam bili bivši suigrači poput Milanovića i Šoštara, a s druge strane bila je riječ o reprezentaciji zemlje koja je našem narodu nanijela toliko zla. I zato sam, nakon što sam postigao taj presudni pogodak, svoju radost podijelio sa svojim narodom.
Valent i Martin su svjetsko čudo
Povijesni trenutak, ponajprije za sport koji nam je donio najviše olimpijskih medalja (veslanje), bio je sydneyski nastup brončanog osmeraca čiji je član bio i Igor Boraska, sportaš koji je dvije godine kasnije nastupio na Zimskim olimpijskim igrama, kao član boba četverosjeda. Njega kao vrlo posebnog olimpijca pitali smo tko su za njega, u ovih 30 godina, najveći hrvatski olimpijci.
- Premda je Sandra Perković fenomenalna sportašica, među olimpijkama to je ipak Janica. Kada su u pitanju najbolji olimpijci, premda su zapravo momčad, za mene su to Valent i Martin Sinković. Oni su hrvatsko sportsko čudo kakvo se neće ponoviti, baš kao što se nikad neće ponoviti ni onakva utrka u kojoj je Damir Martin ostao bez zlata za sedam tisućinki.
1. Najbolji olimpijac
2. Najbolja olimpijka
3. Najbolja momčad/posada
4. Najbolji trener
5.Najljepši olimpijski trenutak iz hrvatske povijesti
Počela je PR kampanja kojom se priprema teren za daljnje pogodovanje interesnim skupinama kojima je sport samo sredstvo za stjecanje moći i novca.