Nogomet je opijum ne samo za narod nego i za druge vrhunske sportaše, koji očito s velikim zanimanjem i strašću prate nastupe naših najboljih nogometaša.
U čarteru koji je za utakmicu Hrvatska – Turska organizirao HNS našao se i najbolji svjetski veslački dvojac na pariće, Valent i Martin Sinković, ali i pomoćnica ministra sporta Janica Kostelić.
– Oduvijek sam strastvena nogometna navijačica i bodrim naše nogometaše, a ići ću i na utakmicu sa Španjolskom. Puno je teže biti navijač nego sudionik utakmice, nemate nikakvu kontrolu nad onim što se događa na sportskom borilištu. Čak i ako nemamo pojma o tome tko bi trebao naprijed, kada se treba povući, kome bi trebalo dodati loptu, svi mi htjeli bismo sudjelovati u tome. Inače, bila sam ponosna kada su strani mediji objavili da turski i hrvatski navijači mogu biti primjer svim ostalim navijačima.
Više se raduje tuđem uspjehu
Je li navijački užitak pri postizanju pogotka sličan onome koji je ona imala kada je ulazila u cilj shvativši da je najbrža?
– S obzirom na to da svi usmjeravamo energiju prema tome, to je osjećaj velikog olakšanja, posebice kada je u pitanju prekrasan pogodak kakav je postigao Modrić. Ja inače uvijek emotivnije proživljavam tuđe uspjehe nego svoje.
Za razliku od navijačke veteranke Janice, braća Sinković su u nedjelju prvi put gledala uživo kockaste na velikom natjecanju.
– Oduševila nas je navijačka atmosfera. Bili smo u kockastim dresovima, družili se s našim ljudima. U takvim prigodama ljudi se jako dobro osjećaju pa smo i mi s njima pjevali naše navijačke pjesme – kazao je Valent Sinković i dodao:
– Ostale utakmice gledat ćemo na pripremama u Sinju. Na dan utakmica ići ćemo do grada kako bismo ih gledali s ljudima. To je ljepše nego gledati ih u hotelskoj sobi.
Vaterpolski as Dubravko Šimenc utakmice najviše voli gledati u krugu obitelji.
– U tim trenucima srce mi kuca jače, no najviše uživam kada to postane i obiteljsko veselje.
Dudo uživa i u tome što je himna njegove Laudato televizije “Hrabro, Hrvatska” naišla na odličan odaziv na društvenim mrežama.
– Na vezi sam s nekim našim nogometašima i njihova je povratna reakcija odlična.
Kaže da nije znao cijelu priču o pokojnom ocu Darija Srne.
– Cijela me ta priča prilično potresla, Dario i njegov otac u mojim su očima sada još veći.
Mršić i Mavrović nogometaši
Ti teški trenuci u Darijevu životu ganuli su i bivšeg europskog boksačkog prvaka Željka Mavrovića.
– Ne daj bože nikome da mu se dogodi da bude razapet između nečega jako lijepog i jako tužnog. Nakon svega, nadam se da će Dariju reprezentacija biti neka vrsta utočišta i da će se moći usredotočiti na igranje. Nadam se da će ga momčad uspjeti odmaknuti od te tužne obiteljske situacije i da će mu omogućiti da kroz sve to lakše prođe.
Mavrović je jedan od brojnih vrhunskih sportaša iz drugih sportova kojima je upravo nogomet bio prvi sport.
– Nogomet sam trenirao od 1. do 8. razreda osnovne pa ga volim i razumijem. Volim vidjeti stadion, raspored igrača, publiku, a kada igra Hrvatska onda u meni prorade dodatni hormoni pa bih i ja “ratovao” zajedno s dečkima.
Nogomet je kao dječak trenirao i Cedevitin trener i bivši košarkaški reprezentativac Veljko Mršić:
– Nogomet sam trenirao četiri godine, a kako sam bio najviši, igrao sam na mjestu stopera. Inače, uživao sam u zajedništvu koje su iskazali naši reprezentativci u toj prvoj utakmici. Doduše, združenost zasad iskazuju i druge vrste, a rezultat će postići oni koji i nakon nekog lošijeg nastupa uspiju ostati homogeni.
Oduševljen nastupom naših je i stolnotenisač Zoran Primorac:
– Prvi put mi se dogodilo da se nisam usredotočio na rezultat, nego na igru, a u njoj sam uživao i nakon pogotka. A obično bude tako da nakon što postignemo pogodak, želim da odugovlačimo, trošimo vrijeme, da što prije bude kraj. Prije sam dosta ludovao, pa bi me posljednjih pola sata oblijevao znoj i hvatala nervoza.
I Primorac reprezentativne utakmice voli gledati s obitelji.
– Obično pozovemo prijatelje, a tu su i naši klinci, kći od 12 i sin od 16 godina, i svi smo u kockastim majicama. Njima sam od malih nogu usađivao taj osjećaj pripadnosti, baš kao što je to i moj otac činio sa mnom.
Ne znam što joj je ovo sve trebalo? Pa vidjelo se iz aviona da ova vlada odlazi a sa njom i janica...