Svjetsko prvenstvo u karateu održano u Bremenu završeno je uz dominaciju Japana (10 medalja, tri zlata, dva srebra i pet bronci) te Egipta (3,2,1) i Francuske (2,3,3) ali i uz zabrinjavajuću činjenicu da se nitko od najboljih hrvatskih karataša nije popeo na medaljaško postolje. A to da među zemljama koje su osvajale odličje (ovaj put ih je bilo 19) dogodilo se nakon dugo, dugo vremena, što se može protumačiti na više načina.
Jedan je da je na sceni smjena naraštaja, da velikani polako odlaze i da je hrvatska proizvodnja medaljaški kapacitiranih karataša posustala. Drugi je način tumačenja da Hrvatska sve teže prati profesionalizaciju ovoga dosad amaterskog sporta, a treći da je ovo samo zakon velikih brojki po kojem se moralo jednom i ovo dogoditi.
Bilo kako bilo, čelni ljudi hrvatskog karatea to opravdavaju usmjerenošću na sljedeće Europsko prvenstvo, u ožujku 2015., koje će ujedno biti i kvalifikacijsko za prve Europske olimpijske igre u Bakuu. Priče o tome kako je Svjetsko prvenstvo u Bremenu bilo prolazno za Europsko prvenstvo zvuče kao dobar alibi, a da li je tu doista riječ o programiranom padu da bi se ponovo poletjelo, najbolje ćemo vidjeti na EP-u u Istanbulu.
Otprije je bilo poznato da bez bivšeg svjetskog prvaka Danila Domdjonija kakvog pamtimo sa SP-a iz Tokija (2008.) Hrvatska nema karataša koji pripada svjetskom vrhu. Najbliži odličju bio je Marijan Logarušić (75 kg) koji je pružio izvrstan otpor vodećim svjetskim karatašima, a natjecanje je završio u repasažu, nadomak borbi za broncu.
U ženskoj konkurenciji, kada Ana Marija Čelan-Bujas i Jelena Kovačević (55 kg) dođu na veliko natjecanje bez najbolje forme i potrebnog zdravstvenog statusa, onda se dogodi nastup bez odličja kojeg nije mogla spriječiti niti aktualna europska prvakinja Ana Lenard (61 kg). Zbog operacije na stopalu izvedene prije nešto više od mjesec dana, Čelan nije nastupala u ekipnom djelu natjecanja pa su osvajačice svjetskog srebra na prethodnom EP-u ovaj puta ostale bez odličja. S druge strane, malo je nedostajalo da Čelan i s jednom nogom osvoji medalju u natjecanju u pojedinačnoj konkurenciji u kojoj je još jednom dokazala da je sjajna taktičarka.
Na koncu konca obraz hrvatskog karatea spašavali su karataši s invaliditetom. Na prvom Svjetskom prvenstvu, među 47 kataša iz 21 zemlje, Hrvati su osvojili dvije medalje i to uvelike zahvaljujući osječkom entuzijastu Danijelu Kufneru. On ne samo da je trenerski odlično pripremio te ljude iznimnog borbenog duha, nego se i doslovce izborio za drugu medalju. Naime, nakon što se mislilo da će s medaljom kući samo invalidna katašica Ivana Bilić, Kufner je uputio žalbu Svjetskom karate savezu koja je i prihvaćena pa je medalja pripala i Ivici Vukoviću, plasiranom na četvrto mjesto. Hrvatski trener tražio je da se ispravi nelogičnost po kojoj se u konkurenciji zdravih karataša dijele dvije bronce, a kod invalidnih samo jedna i u tome je i uspio.