Da se dobro s dobrim vraća, uvjerila su se u to ovih dana veslačka braća Sinković i njihov trener Nikola Bralić. Naime, jedan japanski trener koji je svojedobno dolazio na nauk kod Bralića i pri tome bivao objeručke prihvaćen uzvratio je istom mjerom. Štoviše, dotični je gospodin (Daisuke Uchida) svjetskim prvacima omogućio idealne uvjete za pripreme za njihov treći olimpijski nastup.
O tome nam je govorio i sam Nikola Bralić iz svoje hotelske sobe u gradiću koji se zove Fujikawaguchiko u prefekturi Yamanashi:
– Gospodin Uchida i njegov pomoćnik Seo iznimno su se potrudili da nam ovdje ništa ne nedostaje. Uchida je rodom iz ovog kraja i on je dogovorio s lokalnim vlastima da budemo njihovi ekskluzivni gosti. I tako i jest jer stanujemo u privatnom hotelu u kojem smo samo nas petorica, tri veslača i dvojica trenera. Treniramo u veslačkom klubu koji je u to vrijeme zatvoren za sve ostale. Uvjeti na vodi su idealni, površina je kao ulje sve dok negdje potkraj našeg treninga ne nahrupe ribiči sa svojim gliserima i onda ima valova. Prilagođavamo se na novi čamac, na vesla koja smo nosili sa sobom i na vremensku razliku i zasad nam ide dobro.
Nitko od hrvatskih veslača, pa tako niti Damir Martin i njegov trener Srećko Šuk, ne osjeća najavljivanu sparinu, odnosno veliku vlažnost zraka.
U planinama su
– Za sada toga nema jer smo mi u planinama, blizu planine Fuji. Ovdje su doista sjajni uvjeti i prava je šteta što ćemo tu biti samo četiri dana jer u subotu se useljavamo u Olimpijsko selo, a u Tokiju sigurno nećemo imati ovakav komfor. Bez obzira na sva ograničenja, ondje će biti odveć šušura koji dečki možda i vole, no meni nimalo ne fali – kazuje Bralić.
Odmah po dolasku u Fujikawaguchiko javio nam se i Martin Sinković:
– Put do Tokija prošao je u najboljem redu. Letovi do Istanbula pa do Tokija nisu bili prepuni tako da smo svi imali više nego dovoljno mjesta i mogućnosti da budemo na distanci od drugih. U zračnoj luci imali smo neka tri sata obveza, po protupandemijskim procedurama koje su dosta zbunjujuće, no bilo je dosta volontera koji su pomagali. Najduže se čekao rezultat antigenskog testa iz sline, a kada je i to prošlo, krenuli smo put našeg odredišta.
I Martin je pun hvale za japanske domaćine, ali i jednog Hrvata koji živi u Japanu:
– Svi se oko nas ekstra trude i svi su jako prisutni. Puno nam je pomogao bivši veslač Eduard Vondra koji nam ovdje pomaže jako puno u komunikaciji s domaćinima. Otvorili su jedan mali privatni hotel samo za nas, nemamo dodira ni s kim, pa se i s te strane osjećamo sigurno. Inače, hotel je tipično japanski, s dosta niskim vratima pa se i ja sa svojih 188 cm stalno moram saginjati. Kada je spavanje u pitanju, mogli smo birati hoćemo li na krevetu ili na madracu na podu i ja sam izabrao ovo drugo.
Iz zračne luke Sinkoviće su ispratili njihovi roditelji, ali i supruge Manuela i Antonela, ona sa sinčićem Karlom koji će Valentu nedostajati više od svega.
– Nedostajat će mi Karlo, kao što mi uvijek nedostaje kada se odvojim od kuće.
No tata je u novoj sportskoj misiji i u prilici je obogatiti kolekciju medalja na koju će, kada naraste, Karlo biti itekako ponosan. Pitali smo ga, tada u Zagrebu, osjeća li zbog svega putnu groznicu?
– Zbog puta kao takvog ne, više zbog tih procedura oko korone, to može biti stresno. Uostalom, imamo svjež primjer iz našeg sporta, štoviše iz našeg okruženja jer je zbog pozitivnog nalaza u karanteni završio član srpskog dvojca bez kormilara Miloš Vasić, iz nama konkurentske posade. Čuo sam se s njim, još je bio u karanteni, a tek nakon pet-šest dana uspjeli su u sobu dobiti ergometar. Ne bih nikako volio da se takvo što nama dogodi – kazao je Valent na kojeg se nadovezao Martin:
– Ako mu se to već trebalo dogoditi po dolasku u Japan, zbilo se to u najbolje vrijeme jer još uvijek imaju vremena da se vrate iz toga. Ta mogućnost da budete pozitivni, to je svima veći stres od samog natjecanja.
A na to ih je, tijekom cijelog puta, podsjećala obveza nošenja maske.
– Masku smo mogli skinuti tek po dolasku u naš hotel u Fujikawaguchiku – kaže Martin i priznaje da će ga doza neugode pratiti sve do konca olimpijskog nastupa:
– Nakon što sam, prije polaska u Tokio, obavio dva testiranja, premda sam znao da je vjerojatno sve OK, moram priznati da sam sa strepnjom otvarao te mailove i da mi je laknulo kada sam vidio da piše da je nalaz negativan.
Najveća briga konkurentima
Obojica su cijepljeni s dvije doze Pfizera, no Valent upozorava:
– Dobra je stvar što delta-soj koronavirusa nije toliko raširen u Hrvatskoj jer od njega Pfizer manje štiti nego od prethodnog soja. No zato se dodatno moramo paziti ovdje u Japanu jer će u Tokio stići sportaši iz cijelog svijeta. Moramo se paziti da ne propadne sve ovo što smo radili. To nam je veća briga no što su vremenska razlika i velika vlaga. To nam nikad nije predstavljalo problem.
A najveća briga svim njihovim konkurentima su upravo oni, Sinkovići, uz teniski par Mektić-Pavić, zacijelo naši najjači kandidati za zlato. Kažu, to ih ne opterećuje jer ionako uvijek jurišaju na najviše postolje.
Nakon nekoliko dana “zatočeništva” u tokijskoj karanteni, najboljem hrvatskom divljevodašu Matiji Mariniću (30) konačno je dozvoljeno trenirati i pripremati se za nastup. Točnije, i dalje će biti u svojevrsnoj izolaciji, ali će našem kanuistu biti dozvoljeno trenirati u posebnim terminima pa njegov nastup na Olimpijskim igrama ipak neće biti upitan.
Podsjećamo, zajedno sa svojim trenerom Stjepanom Perestegijem Marinić je proslijeđen u samoizolaciju jer je jedan putnik na tom letu bio pozitivan, a po rasporedu sjedenja hrvatski je dvojac bio u zoni koja se smatra bliskim kontaktom. Na sve to reagirali su mnogi (Hrvatski kajakaški savez, Svjetski kajakaški savez, HOO, MOO), a na kraju i hrvatski veleposlanik u Japanu Dražen Hrastić i misija je uspjela.