S obzirom na to da smo kasnili na intervju s džudaškim olimpijskim pobjednikom Japancem Satoshijem Ishiijem (31), pomislili smo da će otići s mjesta dogovora, kao što bi, ne čekajući nas, otišao vlak tokijske podzemne željeznice.
Ili da će nam, za kaznu, možda izvući polugu na ruci.
>> Pogledajte trening Mirka Cro Copa
No, Satoshi je iznimno uljudan čovjek koji nas je smireno čekao prčkajući po pametnom telefonu.
Neću se ponovo ženiti
Prošli vikend nastupio je na priredbi njemačke organizacije GMC u Düsseldorfu.
– Više se volim boriti u kavezu i zato se neću boriti ni u japanskom Rizinu. Mojem stilu, a ja sam “grappler”, više odgovara žica nego ring i vjerujem da u kavezu mogu pobijediti bilo koga u Europi, Rusiji i Americi.
A na ta putovanja ići će s hrvatskom putovnicom.
– Zatražio sam državljanstvo i dobio odgovor da je moj zahtjev prihvaćen pa sada čekam.
Već u Düsseldorfu nastupio je s hrvatskim obilježjima.
– Preko interneta naručio sam gaće s kvadratićima jer sam htio pokazati da predstavljam Hrvatsku.
Zašto bi jedan Japanac htio imati hrvatsku putnu ispravu?
– Doselio sam se u Hrvatsku zbog želje da treniram kod Mirka Filipovića. Ljudi su ovdje ljubazni, živim smireno i komforno. Ovdje se osjećam bolje nego u Nizozemskoj ili Americi u kojima sam također živio, ali i komfornije nego u mojem Japanu. Ovdje me nitko ne diskriminira.
Na koji način su vas diskriminirali u Nizozemskoj?
– To sam mogao osjetiti. Uvijek ću se sjećati detalja kada smo moja bivša supruga i ja odveli našeg sina u vrtić, a imao je manje od godinu dana, a kada smo ga došli preuzeti našli smo ga u nekakvom psećem kavezu.
Sin živi s majkom u Japanu.
– Da, mališan sada ima gotovo četiri godine i posjećujem ga prigodom odlazaka u Japan.
Iza Ishiija su dva braka, a u posljednjem braku bio je s popularnom pjevačicom Asukom Hayashi.
– Ne mislim se ponovo ženiti, barem ne dok sam aktivan borac. Tako mi se lakše usredotočiti na MMA karijeru. Jednostavnije mi je biti sam jer žene ponekad muškarcima donose glavobolju.
Satoshii želi biti uzoran hrvatski građanin pa se odlučio i za jednu humanitarnu akciju.
– S obzirom na to da mi je ovdje ugodno, želim pridonijeti hrvatskom društvu pa sam zaradu od svoje posljednje borbe odlučio donirati domu u Nazorovoj. Ljudi obično doniraju neki postotak od zarade, no ja želim dati sve što sam zaradio u posljednjoj borbi, ali vam ne mogu reći koliko je to zbog ugovorne obveze prema GMC-u.
>> Pogledajte kako je Thompson iz ringa pjevao za Hrgovića!
Odakle ta duboko senzitivna potreba u jednog samuraja?
– Imam divne roditelje, no od 15. godine živim sam. Napustio sam obiteljski dom zbog džuda i živio u internatu i jako dobro pamtim taj osjećaj. Bilo mi je teško. A ovo su klinci bez roditelja i njima je puno teže nego što je bilo meni.
Premda se džudom više ne bavi, kao olimpijski pobjednik u tom borilačkom sportu iz 2008., Ishii je jako popularan u zagrebačkim džudaškim krugovima.
– Puno klubova me zove, a dosad sam posjetio Liku i samoborski Okami. Znam koliko tim klincima znači uživo sresti nekoga tko je u onome čime se oni bave bio olimpijski pobjednik. Sjećam se koliko je meni značilo, a već sam bio formiran borac, sresti svog idola.
A to je bio Cro Cop.
– Prvi put sam ga vidio godinu dana prije no što ćemo se tući.
Strahovao sam od Cro Copa
Kakav li je tek bio osjećaj boriti se s borilačkim uzorom?
– S jedne strane bio sam sretan, a s druge uplašen. Prije svake borbe osjetim neku vrstu straha, a uoči te borbe strahovao sam od Cro Copova razornog high-kicka. No, čim je počela borba vrlo brzo osjetio sam i koliko jako udara rukom.
Osjetio je on i Cro Copov lakat.
– Našu prvu borbu izgubio sam zbog ozljede izazvane udarcem laktom. Mnogi koriste lakat u parteru, no nitko u povijesti slobodne borbe nije imao tako ubojit lakat u stojećem stavu kakav ima Mirko.
S obzirom da kod Cro Copa trenira, Ishii je čak i kupio stan na pet minuta hoda od Mirkove kuće.
- Kupio sam dvosobni stan u Borčecu jer mi se Zagreb naprosto toliko sviđa da ovdje želim ostati živjeti i nakon borilačke karijere.
Kao trener džuda ili MMA?
– Ne, želio bih pisati glazbu. Nisam siguran koliko sam za to talentiran, ali volim to raditi pa ću se u tom smislu i obrazovati.
A do tada će učiti hrvatski.
– Imam satove hrvatskog jednom tjedno. Stroga učiteljica zadaje mi puno zadaće. Težak je jezik.
Evo kako to zasad zvuči:
– Svaki četvrtoko ucim hrovacki.
Puno brže je naučio što valja iz hrvatske gastronomije. I zaboravio na suši.
– Najviše volim janjetinu s mladim lukom, a volim popiti i čašu Dingača. Hrvatska su vina sjajna.
Svaka čast! Tako dolazi stranac u Hrvatsku. On je sad za mene veći Hrvat od ovih naših šišmiša šta sjede gore u saboru.