Je li se ovo moglo izbjeći? Znatno pale šanse da Hrvatska nešto napravi na SP-u u Egiptu

Nakon ozljede Luke Cindrića, koji je već na putu za Barcelonu, šanse Hrvatske da napravi nešto konkretno na Svjetskom prvenstvu u Egiptu znatno su pale. Jer upravo je Cindrić trebao biti prevaga u ključnim utakmicama za medalje. Ovako, u prvom krugu nemamo ni Karačića ni Cindrića i sav teret pao je na leđa Domagoja Duvnjaka i debitanta u 34. godini Janka Kevića. U redu, događaju se ozljede za vrijeme natjecanja, ali da se Cindriću dogodi ozljeda na zadnja tri velika natjecanja, ipak je malo čudno. Uvijek bi počinjao turnir i uvijek bi negdje nakon dvije-tri utakmice bio ozlijeđen.

Činjenica je da je Luka Cindrić došao na pripreme nakon napornih utakmica na završnom turniru Lige prvaka na kojem je njegova Barcelona izgubila, u finalu od Kiela. Možda ga je trebalo odmarati, štedjeti jer očigledno njegovo tijelo više ne može izdržati tako velike napore u pripremama. Cindrić ima jaku butinu, čvrste mišiće koji se ne stignu dovoljno kvalitetno oporaviti i s njima treba oprezno i polako. Upozoravao je Luka da ima problema s ozljedom prije susreta protiv Japana, no nakon zagrijavanja rekao je da može. I vjerojatno je bio plan da uđe u igru nekih desetak minuta, no prilike na parketu bile su takve da je morao igrati puno, puno više i iscrpio se do krajnjih granica. Posljedica – bila mu je to i zadnja utakmica na ovom SP-u jer se ozljeda jako pogoršala.

Luka inzistirao na odlasku

– Na inzistiranje igrača Cindrića, imali smo razgovor i on je rekao da zato što je ozlijeđen, ne može više igrati. Ja sam u tom trenutku bio prisiljen odlučiti da umjesto njega dođe igrač Kević. To sam morao zato što mi u kampu gdje se sad nalazimo nemamo zdravstvene ustanove ili ne znam što da možemo nešto bitno promijeniti, nisam imao drugo rješenje. I druga izmjena Šipić – Jaganjac sam napravio zato što sam u prvoj utakmici primijetio da naša obrana nije dobro djelovala i morao sam posegnuti za pojačanjem u obrambenim zadacima, a jednako tako i u poziciji napadača. Pokazalo se da je mali Martinović dobro odigrao i koristim prigodu da još jednom mladom igraču omogućim da igra na velikom natjecanju. Prema tome, držim da su ove dvije moje odluke opravdane – rekao je Lino Červar, izbornik Hrvatske.

Je li se sve ovo moglo izbjeći? Moglo se da je ove promjene Lino napravio uoči Japana, a ne s nekoliko dana zakašnjenja. Bilo je logično da nam u sastavu protiv Japana nikako ne trebaju četiri kružna napadača. Kada se znalo da Cindrić ima problema s ozljedom, onda se u sastavu, među 16 igrača, trebao naći Janko Kević. I trebao je Kević ići u igru prije Cindrića pa što bude. Ovako smo izgubili Cindrića nepotrebno. Izbornikova dvojba bio je sigurno Šarac ili Jaganjac. Obojica su podjednako dobra u napadu i obrani, obojica su imala dobru sezonu iza sebe. Jesu li mogli obojica biti među 16? Da, ali onda bi se Červar trebao odreći još jednog kružnog napadača, a to je za njega ipak bilo malo preriskantno.

Luka Cindrić ima 27 godina. Pred njim je još najmanje pet godina igranja na visokom nivou. Ali, ova treća uzastopna ozljeda mora biti upozorenje da ga se mora štedjeti. I to puno. Mogli bismo na ovom turniru ući i u probleme s Domagojem Duvnjakom. Naš kapetan nije dva tjedna trenirao zbog korone, pa se izmučio na završnom turniru Lige prvaka, a njegove muke nastavljene su i u Egiptu jer mora igrati više nego što može. Sada treba biti pametan i pokušati sačuvati Duvnjaka i Karačića koliko god je to moguće. No, da bi ih sačuvali, ostali moraju potegnuti – Mamić, Šebetić, Martinović, Mandić, Štrlek, Čupić, Horvat.

Godine nisu problem, ali...

Činjenica je da nemamo baš mladu momčad. Imamo čak 11 igrača koji imaju više od trideset godina i samo petoricu mlađih – Šarac (22), Jaganjac (22), Martinović (23), Mandić (23) i Šipić (24). Godine u nekim slučajevima nisu bile problem. Francuska je osvajala silne medalje s tridesetogodišnjacima, kao i Španjolska.

No, vratimo se na Cindrića. Za sada ima puno više uspjeha na klupskoj nego reprezentativnoj sceni. S Vardarom je osvojio Ligu prvaka, za sada iza sebe ima vrhunske klubove u kojima je igrao – Metalurg, Vardar, Kielce i Barcelona. Njegovo prvo veliko rukometno natjecanje bilo je Europsko prvenstvo u Poljskoj 2016. godine. Osvojili smo broncu, no tamo je Cindrić uglavnom sjedio na klupi. Cijeli turnir odigrao je na SP-u 2017. u Francuskoj gdje smo bili četvrti. Tamo je s 39 pogodaka bio naš najbolji strijelac. Odigrao je i cijeli turnir na EP-u 2018. gdje smo bili peti. I onda su uslijedile ozljede na SP-u 2019. u Njemačkoj, te na EP-u u Austriji, Norveškoj i Švedskoj 2020. godine.