U nastavku razgovora Eduardo je otkrio niz u najmanju ruku čudnih i neuobičajenih događaja koji su se zbivali iza kulisa boravka naše reprezentacije u Brazilu, a koji su istodobno utjecali i na ozračje u momčadi. Pitali sam Eduarda kako je doživio situaciju tijekom posljednjeg ručka na SP-u kad je izbornik Niko Kovač igračima govorio da "paze što govore u medijima", da "paze na izjave". Tada se verbalno sukobio s Vukojevićem jer ga nije gledao u oči...
Kovač ipak čita novine...
– To je bilo jadno. I smiješno. Zamislite, na prvom sastanku kad je preuzeo reprezentaciju, Kovač nam je rekao da njega hrvatske novine i portali ne zanimaju, da on ništa ne čita... Ali, očito je da to nije tako, čim nas je odlučio upozoriti da pazimo na izjave! Ma ne samo da čita novine nego guta i komentare na portalima ispod novinarskih tekstova! Barem nas osmorica, od 23 igrača, nismo ga gledali u oči, a on je napao baš Vukojevića! I nije to bilo slučajno – kaže Dudu i objašnjava:
– Ogi i ja smo deset godina "cimeri" u reprezentaciji, kumovi smo i najbolji prijatelji. I poslije Brazila, gotovo svi mediji i stručnjaci bili su jedinstveni u ocjeni da je Kovač pogriješio, da je Vukojević morao igrati, a da sam i ja trebao barem ući u igru. Od tada, Ogi i ja bili smo posebno praćeni na treninzima, Nikin brat Robert samo je čekao naš pogrešan korak. Iskusan sam, najprije nisam u to vjerovao, ali iz dana u dan stalno sam osjećao taj pogled na sebi. Jednom je Ogi na treningu opalio loptu pokraj gola, a Robert ga je pitao: "Ogi, boli li te što?". Vukojević je odgovorio: "Ne, sve je u redu!". A Robert mu je rekao: "Pa zašto onda treniraš preko volje?" To je bilo nevjerojatno, Ogi je vjerojatno najveći profesionalac među nama, a Robert je baš njemu prigovorio – kaže Eduardo.
Vukojević mi je rekao da nikad na treninzima niste igrali na dva gola...
– Osim onih desetak minuta uoči Meksika... Kako da se igrač nametne nego na treningu, u međusobnoj igri. Svakoj momčadi treba dobro ozračje koje se uvijek stvara na treninzima, koji trebaju biti puni radosti igranja, zezanja... A svega toga nije bilo, nismo smjeli čak ni razgovarati na treningu...
"Dečki, nema vikanja!"
Kakvo je općenito bilo ozračje u momčadi?
– Vrlo čudno. Naime, među igračima sve je bilo super. Ali, neke druge stvari nisu bile normalne. Recimo, pucački trening nakon Kameruna, svi smo bili odlično raspoloženi, kad je netko zabio gol, viknuo je od veselja, zezali smo golmane, smijali smo se i zafrkavali! A onda je došao onaj, kako se zove, Lacković, i rekao nam: "Dečki, nema vikanja, radimo u tišini!". Umjesto da smo bili opušteni, nekad sam imao osjećaj kao da smo u logoru ili u vrtiću sa strogim tetama! Pa nismo mi balavci, znamo svoje obveze i kakva je čast igrati za reprezentaciju.
Je li Kovač ikada spominjao bivše izbornike, Slavena Bilića i Igora Štimca?
– Bilića ne, ali Štimac mu je svako malo bio u ustima! Počelo je već uoči utakmica s Islandom. Na prvom nam je sastanku rekao: "Nisam vam ja Štimac da se ovdje zajebavate". Stalno je govorio "Nije vam to kao kod Štimca!" Kao da smo se mi zafrkavali kod Štimca, kao da ništa nismo s njim napravili! Pa sa Štimcem smo izborili te kvalifikacije, a po tim Kovačevim riječima ispada da je hrvatska reprezentacija samo njegova, da postoji samo otkad je on izbornik! Ma da je ostao Štimac, sve bi to bilo bolje. Ne znam bismo li prošli skupinu, ali siguran sam da bi nam i mediji i navijači čestitali na igrama, kao što se dogodilo i nakon EP-a u Poljskoj kad su svi rekli "Svaka vam čast", a zapeli smo u skupini. Pogledajte kako su ispali Alžir, Meksiko, pa Kostarika..., dali su sve od sebe, nitko im ništa ne može prigovoriti! Pa onda to usporedite s našim ispadanjem! Sramim se zbog načina kojim smo se oprostili od SP-a u Brazilu.
Po vašem je mišljenju, dakle, nastup Hrvatske veliki neuspjeh?
U pogonu od 8 do 20 sati
– Da! Veliki, veliki neuspjeh! Gledajte, svi smo se žrtvovali za dobar rezultat, svi smo vjerovali u uspjeh! Ništa nam nije bilo teško, dizali smo se u 8 sati, onako polusneni davali smo krv i urin, trenirali smo s tehnološkim pomagalima, imali smo obveze od 8 do 20 sati! I nitko nije rekao ni jednu riječ, sve smo trpjeli i vjerovali smo ljudima koji su nas vodili, bili smo spremni žrtvovati sve za uspjeh. A na kraju smo ispali u skupini, pa to je strašno...
Treba znati da je prije bilo drukčije, s manje obveza, opuštenije, više smo se smijali, bilo je izvrsno ozračje. A sad je ozračje bilo nikakvo, a kad nema dobroga ozračja, nema ni rezultata, ni u klubu, ni u reprezentaciji. Reprezentativac sam deset godina i sigurno mogu ocijeniti kad je ozračje dobro, a kad nije. Ovako loše nikad nije bilo – govori Dudu i naglašava:
– Do Brazila smo svi uvijek disali kao jedan, i oni koji igraju i oni koji ne igraju. A sad nije bilo tako, osjećalo se da nismo svi isti, da su neki favorizirani, a drugi samo popunjavaju broj! Uostalom, sve dovoljno govori onaj podatak da nikad nismo igrali na dva gola... Reći ću vam sad još jednu stvar, koja možda nekome neće značiti ništa, ali zapravo bjelodano govori o odnosu Nike Kovača prema igračima. Prvi sam put u životu doživio da pomoću videozapisa analiziramo – trening!? Trening, a ne utakmicu! I u redu, sve smo prihvatili jer smo silno željeli uspjeh, vjerovali smo da će i taj detalj pomoći. Međutim, na jednoj od tih analiza, Kovač je u pet minuta čak četiri puta zaustavljao snimku nakon igranja Darija Srne. I sva četiri puta rekao je: "Darijo, opet nisi dobro odigrao" ili "Darijo, opet si pogriješio", odnosno "Darijo, trebao si igrati lijevo, a ne desno"... Ma zamislite, četiri puta uzastopno upozoravao je iskusnog kapetana na neku nevažnu sitnicu na treningu!? Mislite li da je to slučajno? Pa time je rušio Srnin autoritet, rušio je ozračje u momčadi! Tko zna, možda će Kovač jednoga dana biti super trener, najveći na svijetu! Ali nikad neće biti – čovjek! Niko me razočarao, bili smo suigrači, dobro me poznaje i pogodilo me kad je rekao da sam bio "negativac".
Hrvatski reprezentativci imaju važne uloge u velikim klubovima, a u reprezentaciji igraju prosječno. Zašto je to tako?
– Žao mi je što Štimac nije ostao izbornik. Jer, kad imate takve igrače, onda ih trener mora samo postaviti na svoje mjesto. A to Kovač nije učinio. Znam, reći ćete da ni kod Štimca nismo igrali dobro, ali tada se dogodilo niz stvari koje nisu Štimcu išle u prilog. Nismo mi Brazil, Italija ili Španjolska, koji uvijek imaju dobre generacije igrača. Hrvatska mora iskoristiti trenutak kad ima dobru generaciju i postići dobar rezultat. A to nismo učinili.
Slaven Bilić je svemirac
Kod kojeg ste se izbornika najbolje osjećali?
– Kod Slavena Bilića, on je svemirac za sve ostale!
Ali, nakon doigravanja za EP 2012. s Turskom, naljutili ste se na Bilića jer vas je uveo u igru u zadnjim minutama! Javno ste mu prigovorili jer ste se osjećali poniženim.
– Nisam to smio učiniti, nisam smio javno izreći svoje nezadovoljstvo! Bila je to moja velika pogreška i žao mi je. Ali, nakon toga Slaven je došao k meni u Donjeck i razgovorom smo sve riješili, ispričao sam se i zajedno smo išli dalje! Bio je to Bilićev ljudski potez, a meni je jako žao što sam istupio u medijima.
Je li vas Niko Kovač ikada posjetio u Ukrajini?
– Nije. Čak se nije pojavio ni na derbiju Dinamo – Šahtar u svibnju u Kijevu, uoči početka priprema za SP, a četvorica hrvatskih reprezentativaca igrala su u toj utakmici, Srna, Vukojević, Vida i ja! I nije se igralo vikendom, ni u terminu Bayerna ili Borussije, nego u srijedu, bila je to jedina velika utakmica taj dan u Europi! Morao je doći u Kijev, pa nećemo valjda komunicirati samo preko Skypea: "Halo, kako si?, Dobro sam!" Ne igraju hrvatski igrači samo u Bundesligi, ima nas i u drugim zemljama.
>> Mamić nema veze s mojim oproštajem, a za Hrvatsku sam učinio više od Kovača