Prije nekoliko dana Jerko Leko proslavio je 33. rođendan. Iako trener Kruno Jurčić ovih dana prilično \"gazi\" svoje igrače, Leko izgleda prilično \"friško\".
– Sa 33 se ne osjećam nimalo drukčije nego prije. I dok se osjećam dobro, igrački su godine manje važne. Fizički sam dobro, ozljeda nema i idem dalje u istom ritmu – veli Leko.
DVD sa žutim kartonima
I sa žutim kartonima? Koliko ih još mislite zaraditi do kraja karijere?
– Vidjet ćemo, ne znam koliko ću igrati, ali nekakav mi je prosjek da ga dobijem u svakoj trećoj utakmici. Hm, nemam evidenciju koliko sam ih dobio, ali možda bih mogao napraviti nekakav DVD sa svojim žutim kartonima. S golovima neću, tu sam malo \'kratak\'.
Dok ste bili u Monacu, bili ste sucima n prilično a piku, kako je u Hrvatskoj?
– Ne mogu reći da me namjerno kartoniraju. Neki su kartoni bili zasluženi, neki baš i ne. A u Francuskoj je bilo gadno, sad istih problema ima i Lovren, njemu je još teže jer je stoper.
Dinamo će ponovno biti prvak, a hoće li ponovno biti u Ligi prvaka?
– To nam je cilj, iz prve i druge godine izvukli smo neke pouke, sad bi treća trebala biti najuspješnija. Ali treba prvo proći kvalifikacije.
Može li se napraviti više od jednog dosadašnjeg boda, može li se nakon dugog posta dočekati proljeće u Europi?
– Naš dogovor na početku, kad se Kruno vratio, bio je da idemo napravimo taj korak. Kad je prvi put bio trener, ušli smo u Ligu prvaka nakon 12 godina, prošle godine kad se vratio uzeli smo taj bod, a sad je cilj prezimiti, nadamo se u Ligi prvaka. No tu dosta ovisi i o ždrijebu, ako dobiješ sve velikane, bez obzira na to što smo skupili iskustvo, takvi su ispred nas, financijski su jači.
Kako vam je igrati paralelno HNL i Ligu prvaka s obzirom na to da i kad odigrate loše kao protiv Zagreba, pobijedite sa 3:0, a kad u Europi odigrate loše, dobijete sedam komada?
– To je vječni problem Dinama, naša liga bila je slaba. Sad smo razgovarali u svlačionici nakon dva dana jakih treninga da smo umorni kao da smo igrali utakmicu. Jurčić pokušava dići naše kapacitete već sada da bismo u kvalifikacije za LP krenuli spremniji, bez obzira na dva tjedna ljetne stanke.
Kad vas je Čačić udaljio iz prve momčadi, jeste li pomišljali na kraj karijere?
– Nisam, osjećao sam se dobro. Da je on ostao trener, ja bih vjerojatno otišao, ostavio sam dobar dojam u Turskoj pa je i bilo nekih upita. Bio sam strpljiv, čekao razvoj situacije i radio.
Dok nekom ne smrkne, drugom ne svane, Čačić je otišao i vi ste se vratili.
– Tako je, kad se njemu smrknulo, meni se otvorila pozicija, razgovarao sam s Krunom, on me želi, a i ja želim još igrati jednu-dvije godine u Europi.
Sin već gleda nogomet
Kako se snalazite kao tata?
– Dobro! Odlično, Carlosu je sad godina i tri mjeseca, hoda kao veliki. Kad god je nogomet na TV-u, odmah viče: goool!
Jeste ga počeli trenirati?
– Da, da, dobio je nekoliko lopti. Ne, još mu nisam ni jednom \"uklizao\". Dario Šimić je blizu nas i za svoje je klince napravio teren s umjetnom travom pa ću svojega voditi tamo kad još malo naraste, nek\' se zajedno igraju.
A Carlos može danas pogledati tatu u susretu s Interom (19 sati), možda bude razloga da vikne – goool!