S 11 godina se s roditeljima iz Kameruna preselio u Francusku upravo da bi se mogao ozbiljnije baviti tenisom. I nije zažalio. Zahvaljujući bijelom sportu danas 58-godišnji Yannick Noah postao je francuska tamnoputa sportska ikona. Bio je uspješan kao igrač, a možda i još uspješniji kao izbornik francuske reprezentacije. Barem kada je Davisov kup u pitanju.
U igračkoj je karijeri osvojio 23 turnira pojedinačno i još 16 u paru. Najveću slavu u Francuskoj zaslužio je kad je 1983. osvojio Roland Garros. I tako skinuo prokletstvo Francuza koji nikako nisu mogli osvojiti Grand Slam turnir u svojem dvorištu. Frustracije su se nizale još od 1946. kada je to pošlo za rukom Marcelu Bernardu. Nakon toga, sve do Noaha, u Bulonjskoj šumi vladala je suša, barem što se Francuza tiče. Najbolji rankinzi bili su mu treće mjesto u pojedinačnoj i prvo mjesto u konkurenciji parova, oba zabilježena 1986. godine. U Davisovu kupu jednom je odveo svoju reprezentaciju u finale, bilo je to 1992. godine, ali Amerikanci su bili jači.
Novi format mu nije “sjeo”
Kao izbornik vodi francusku vrstu već devetu godinu (ali s prekidima). Ima sjajan učinak od 21-5 u pobjedama (80,7 posto uspješnosti), a ono što je najvažnije: osvojio je s njom tri naslova: 1991. (iskoristio je odustajanje hrvatskih igrača od igranja za Jugoslaviju), 1996. i 2017. Upravo mu se ovaj vikend u Lilleu, u finalnom srazu protiv Hrvatske, pruža prilika da osvoji i četvrti naslov i tako se izjednači s još jednom izborničkom legendom Australcem Nealeom Fraserom koji također ima četiri “salatare”. Ispred njega bi u tom slučaju ostao samo nenadmašni Nikola Pilić s pet trijumfa u Davisovu kupu (s tri reprezentacije). Pa, u čemu je Noahova tajna?
– Nije tajna u meni. Ja samo imam privilegij da vodim skupinu odvažnih momaka koje krasi posvećenost istom cilju. Mi smo kao obitelj. U reprezentaciji se ove godine izmijenilo 10 igrača, različiti su to ljudi, ali uvijek su spremni igrati jedan za drugoga. To je ono što Davisov kup čini tako posebnim. To je ta energija koju želim imati u momčadi. A tajna? Moja je tajna u tome da volim tenis. Volim svoje tenisače, volim navijače, a svi mi volimo ovo natjecanje – objašnjava Noah.
Ima rezultate i karizmu pa može dopustiti sebi da bira igrače i na temelju osjećaja.
– Nekad me strah tih mojih odluka, ali Bogu hvala dosad je taj način funkcionirao – napominje Noah, koji je, kao što se zna, svoje igrače pozvao i na pretpripreme za finale. Objasnio je i zašto:
– Željeli smo što više vremena provesti u razmišljanju o ovom finalu. I zato smo se malo izolirali i proveli zajedno osam dana. Trenirali smo, izvodili neke udarce, ponavljali situacije, vizualizirali ono što nas čeka. Stalno smo u mislima bili na tom završnom susretu. Da su igrači trenirali odvojeno, nakon treninga bi otišli kući i sve zaboravili. Napravili smo sve što smo mogli, a sad se treba prepustiti spektaklu finala pa što bude.
Da sebi još malo olakša situaciju, breme favorita prebacuje na našu vrstu:
– Favoriti su Hrvati, nismo mi. Oni imaju sedmog i 12. igrača svijeta, Čilića i Ćorića. Mi nemamo što izgubiti. Ali bilo bi lijepo osvojiti posljednji Davisov kup u ovom formatu. Uvjeren sam da će u Lilleu opet biti praznik tenisa i za sve nas još jedan nezaboravan trenutak. To je ono u čemu uživam. Razmišljao sam prije početka ove sezone da se možda ostavim kapetanske časti, da se vratim svojoj glazbi i životu s manje stresa, ali sad mi je drago što sam se predomislio – ističe Noah.
Novi format koji počinje od sljedeće godine, nije mu “sjeo”.
– I dalje mislim da je ta promjena previše radikalna i prijeti da ubije dušu i biti Davisova kupa. Stvaramo cirkus jer su neki ljudi, a među njima i neki igrači, zaboravili povijest i tradiciju tog natjecanja.
Ostao je dosljedan pa sljedeće godine kad počne novi format, a Francuska se, kao i Hrvatska, već plasirala na završni turnir, više neće biti u izborničkom stolcu. Zamijenit će ga Amelie Mauresmo. Njemu, uostalom, osim tenisa uvijek ostaje i glazba.
Pjevač i veliki humanitarac
Uspješan je pjevač, izdao je osam albuma i u par navrata na svojim koncertima napunio Stade de France (80.000 mjesta). A vlasnik je i restorana na Karibima. Noah se također ističe i humanitarnim radom. U svojim pjesmama, ali i u javnim nastupima, često upozorava na teme kao što su sve jači jaz između bogatih i siromašnih, zagađenje okoliša, globalno zatopljenje... S majkom Marie-Claire (Francuskinjom, otac mu je Kamerunac, bivši nogometaš) suosnivač je i karitativne organizacije za djecu iz siromašnih obitelji. Sam ima petero djece (s tri žene), a najpoznatiji od njih je sin Joakim, francuski košarkaški reprezentativac koji igra u NBA ligi (New York Knicks), kojega je dobio sa Šveđankom Ceciliom Rodhe.
>> Pogledajte presicu Hrvatske uoči Francuske