Poluteškaški svjetski prvak Ivan Kvesić s pobjedom, ali i u suzama, napustio je borilište u mitskoj Nippon Budokan areni. U suzama je i izašao iz iste one dvorane u kojoj je Danil Domdjoni 2008. postao svjetski karataški prvak.
Nažalost, nisu to bile suze radnosnice već one druge, one koje su oslikavale neizmjernu žal za propuštenom prilikom i kojih se nije stidio niti pred hrvatskim novinarima u miks-zoni.
Da je Ivan uspio pobijediti borca (Gaysinsky) od kojeg je, na papiru, uspješniji karataš ovdje bismo pisali o devetoj hrvatskoj medalji na Igrama u Tokiju ali i povijesnoj medalji za hrvatski karate. Nažalost, ništa od toga, a dok se Hrvatska može zadovoljiti sa osam osvojenih medalja, hrvatski karate a ni Ivan sam neće se moći zadovoljiti ni sa čim iz ove priče. Osim možda, s olimpijskim iskustvom što je, ipak, svojevrsni privilegij.
Nažalost, već na sljedećim Olimpijskim igrama u Parizu 2024. karatea neće biti, a pitanje hoće li ga biti i u Los Angelesu za sedam godina. A Ivan bi tada imao 31 godinu i to bi mogla biti druga prilika da si ostvari svoju najveću sportsku želju - olimpijsku medalju. No, sve se nekako pribojavamo da mu je ovo bila životna prilika kakva se više neće ukazati jer mu se ovaj put i ždrijeb nasmiješio.
- Žao mi je jer je ovo bila jedina prilika za karate koju nisam uspio iskoristiti.
I zbog svega toga je Ivan bio najtužniji od svih hrvatskih sportaša koji su u Tokiju propustili svoju priliku.
- Došao sam s velikim očekivanjima. Zlatna medalja bila mi je glavni motiv, no bio bih zadovoljan s bilo kojom.
U borbama u hibridnoj kategoriji preko 75 kg, sačinjenoj od poluteškaša i teškaša, nakon pobjede nad kasnijim finalistom Hamedijem (3:2), Kvesić je izgubio od kasnijeg olimpijskog pobjednika Ganjzadeha (1:3) u borbi u kojoj mu nisu bodovali jedan udarac u glavu vrijedan tri boda. No, nije se žalio na suce nego je predbacivao sebi.
- Taj meč sam taktički loše odradio. On jest prvi teškaš svijeta, no da sam taj meč odradio na svom maksimumu kao onaj prvi, sigurno bi bilo drugačije. Uostalom, možda sam u toj borbi trebao ići na remi, da izvučem bod, a ne riskirati.
A tada su uslijedile tri kritične minute i borba protiv Kanađanina Gaysinskog (1:4) koja je odredila njegovu sudbinu.
- U toj borbi nisam mogao dati maksimum. Leđa su me ukočila.
Posljednju borbu, protiv Amerikanca Irra, je dobio (3:1) no to je bila pirova pobjeda.
- To sam odredio s pola snage i to je bilo dovoljno. Rezutatski gledano, jako sam razočaran.
Osim njegova trenera Danijela Vučića, uz Ivana je cijelo vrijeme bio i njegov stariji brat teškaš Anđelo i to kao suvježbač ali i savjetnik za teškaške protivnike koje sam dobro poznaje.
- Nije mi smetalo to što sam kao poluteškaš dospio u skupinu s teškašima. Štoviše, čak sam imao i prednost u brzini i kretanju. Brat mi je puno pomagao savjetima, no nisu me pobijedili ti teškaši nego ja sam sebe - kazao je neutješni Kvesić, kojem utjeha nije niti ekipno europsko zlato iz Poreča, i koji u studenom ove godine planira nastupiti na Svjetskom prvenstvu.
- Nadam se da ću tada osvojiti odličje, da godinu ipak završim s medaljom.
>> Pogledajte: Spektakularni doček za srebrnog Srbića!
Šta znači da karatea neće biti u 2024. ?