Gužva je za vikend bila na Dalmatini, na potezu između murterskog mosta, preko Marina, slavnog restorana na Jadranskoj magistrali poznatog po janjetini, prema naplatnim kućicama u Pirovcu te prema Lučkom u kolonama su putovali vjerni navijači Hajduka. Destinacija: Maksimir i to kako bi navijali za – Dinamo! “Pola” Murtera željelo je vidjeti kako “oni mali iz mista” debitira za vječnog prvaka...
Nije problem počastiti
– Ma svaka im čast! Došlo ih je više od 50, bili su mi na tribinama velika podrška – kaže vratar plavih Antonio Ježina (24) te nastavlja:
– Prvi sam Murteranin koji je zaigrao u Dinamu. A bez obzira što većina navija za Hajduk, svi su ponosni na mene. Velika je stvar da dečko iz tako male sredine igra u tako velikom klubu. Znate, postao sam ponos svoga mjesta... Takvi smo, kad netko uspije, svima nam je drago. Rekli su mi: “Samo glavu gore, šibaj, sad si došao do vrata Dinama i sad ne puštaj!”
Jeste li ih počastili večerom? Platiti za 50 ljudi, to je već kao mala svadba?
– Ma nije nikakav problem, oni su moji, samo da se svi sigurno vrate kući...
Debi između plavih vratnica donio mu je i – prvu pobjedu na Maksimiru.
– Branio sam ovdje mnogo puta, kao vratar Zadra i Istre. I jednom sam izvukao sa Zadrom neriješeno, bilo je 0:0. Poslije toga sami porazi. Morao sam doći u Dinamo da bih pobijedio na Maksimiru – smije se Ježina. Govori brzo i uzbuđeno, simpatičan dečko. Pun optimizma. Jeste li očekivali da ćete odmah ugrabiti jedinicu? Plavi se muče s vratarima, ove sezone okušali su se Migliore, Zelenika i Sandomierski. Više se rotiraju u Dinamu vratari nego napadači?
– Želim se nametnuti kao prvi vratar. Moje je da radim što bolje, da se pokažem. Došao sam s ciljem uzeti “jedinicu” i imamo pravo nadati se tome. Najvažnije mi je ustaliti se u momčad, a zatim da i klub i moji suigrači steknu povjerenje u mene. Ne planiram dugoročno, ne valja to, jer sudbina te nosi. Na tebi je samo da radiš najbolje što možeš...
Brate, složi mi krevet
Kako su vas prihvatili, stigli ste iz Pule, de facto, preko noći? Jedno kolo igrali su protiv vas, drugo već s vama! Neobičan put...
– Ma prihvatili su me sjajno! Kao da sam oduvijek s njima. Dečki su super, zajedništvo se i te kako osjeća i mislim da ova ekipa može puno. Naravno, ja sam tek došao, sve mi je novo. Za prvi put, iako sam primio gol, bilo je vrhunski, dojam mi je super. Novo je igrati s imperativom pobjede, ali to me stalno drži budnim i motivira. Morate biti svaku sekundu u utakmici...
Kako ste se snašli preko noći, gdje ste se smjestili?
– Kod brata! Njemu sam se “uvalio”, ha-ha. Petar radi u Zagrebu, a nije mi bilo bitno tražiti stan i gledati kako ću se smjestiti, već što prije uhvatiti ritam u klubu. Lako za smještaj, to je najmanji problem.
Može li ovo biti odskočna daska za reprezentaciju? Branili ste na prijateljskoj u Koreji...
– Ne zamaram se. Važno je dokazati se prvo na velikoj pozornici, a ostalo će samo doći...
Ovaj ima ambicioznu narav i pravi sportski dišpet jer čim je stigel u lager najboljih hrvatskih i potpisal dobar ugovor več želi biti portiere numero uno.