Drago Vabec, perjanica Dinama sedamdesetih godina, i sam je bio u konkurenciji Večernjakova izbora za nogometaša godine. Doduše, nijednom nije bio pobjednik, ali skupilo se ponešto bodova u tih nekoliko godina. – U to vrijeme bio sam jedini reprezentativac bivše Jugoslavije iz Dinama. No konkurencija u to vrijeme bila je izuzetno jaka. Uostalom, bivša jugoslavenska liga bila je među najjačima Europi jer nijedan igrač nije mogao u inozemstvo prije navršenih 28 godina. Kad pogledam laureate sedamdesetih – Bajević, Marić, Katalinski, Buljan, Šurjak, Mužinić... Nije bilo šanse da pobijedim – kaže Vabec.
Mišić je nasljednik Brozovića
Nije vam bilo teško izabrati deset najboljih?
– Pa i je. Da se bira dvadeset igrača, i to bi bilo teško. Imamo zaista sjajne igrače, ali i novu generaciju koja dolazi i uvjeren sam da će napraviti isto što i generacija u Francuskoj 1998. godine te ove dvije pod vodstvom Zlatka Dalića 2018. i 2022. godine. Što se tiče mog izbora, o Modriću se nema što više reći ili dodati. Livakovića sam stavio ispred Gvardiola samo zato što je imao sjajnu vratarsku sezonu u Dinamu. Možda je nekome iznenađenje Mišić na mom popisu, ali to je igrač koji će jako brzo zamijeniti Brozovića. Sviđa mi se kako igra glavom, kod svakog udarca iz kuta je opasan. Ima dobar pregled igre, dobru pas-igru. Moram pohvaliti i Oršića koji je u kasnim godinama ostvario sjajan transfer u englesku ligu – govori Vabec.
Vabecova karijera bila je dugačka, najviše godina (11) proveo je igrajući za Dinamo, a kada je napunio 29 godina, otišao je u inozemstvo, u francuski Brest u kojem je proveo četiri godine.
– Žao mi je što nikad nisam zaigrao na Svjetskom prvenstvu. Prilika je bila tek jedna, Svjetsko prvenstvo u Münchenu 1974. godine. Bio sam uvjeren da ću se naći među putnicima, a kada sam vidio da nisam ni blizu, probao sam preko kluba, Dinama, da me nekako uguraju. Molio sam Zorislava Srebrića, koji me i doveo u Dinamo, ali nije išlo. Miljan Miljanić, tadašnji izbornik, radije je poveo Miroslava Pavlovića koji je imao preko 30 godina i Vladimira Petrovića koji je imao samo 18 godina. Ali Pavlović i Petrović igrali su u tada u Crvenoj zvezdi... Svjetsko prvenstvo 1974. godine proteklo je bez ijednog igrača Dinama. Hajde, barem ih je sedam bilo iz Hajduka (Buljan, Oblak, Šurjak, Jerković, Mužinić, Peruzović i Mešković, op. a.). Koliko je u to vrijeme bila jaka jugoslavenska liga, dokazuje činjenica da je na SP išao samo jedan igrač koji je igrao u inozemstvi – Ilija Petković koji je bio član francuskog Troyesa.
Vabec je kasno počeo trenirati nogomet.
– Da, u 13. godini. Prije nogometa trenirao sam stolni tenis i rukomet, a bio sam jako dobar i u atletici. Trčao sam za školu kros, a u školi sam bio najbrži na 100 i 200 metara. U NK Slogi iz Čakovca odigrao sam pionirski, juniorski i seniorski staž. S 15 i pol godina ušao sam u prvu momčad. U to vrijeme Sloga je igrala u Zagrebačkoj zoni, s Trešnjevkom, Lokomotivom, a išli smo u goste čak do Ogulina. Skauti Dinama pratili su brojne utakmice Zagrebačke zone pa su tako primijetili i mene.
U vrijeme kada je igrao u Dinamu dobio je čuveni nadimak...
– Dok sam igrao u Slogi, zvali su me Bobek, a nadimak Of dobio sam na Dinamovoj utakmici juniorskog turnira u Viareggiu. Suparnički igrač stalno me pikao značkom koju smo razmijenili prije utakmice. Kada bi me piknuo, ja bih viknuo: "Of me vpičil." Kada su me kasnije Đalma Marković i Đuka Prelog pitali što sam to nerazumljivo vikao, objasnio sam im zašto sam vikao i da "of" znači ovaj – istaknuo je Vabec.
U 22. godini ste se oženili, a s 27, 1977. godine, otisnuli ste se u Kanadu?
– Ukazala mi se prilika da igram za Croatiju iz Toronta i ondje sam ostao tri mjeseca. Sa mnom su tada za Toronto igrali i Tukša i Blašković.
Nisam htio u PSG...
U međuvremenu ste igrali i za Hajduk?
– Bio sam gost Hajduka na turneji po Sjevernoj Americi. Ivica Šurjak i Jurica Jerković bili su s reprezentacijom pa im je trebalo igrača. Nije mi bilo čudno nakon Dinama obući majicu Hajduka, ali nikad nisu vođeni konkretni pregovori da dođem u Split.
Nakon povratka iz Toronta vratili ste se u Dinamo.
– Zvali su me Rudi Belin i Josip Gucmirtl i rekao sam – zašto ne. Ali prije toga morao sam u JNA. Bio sam u vojsci u Banjoj Luci. Da nisam morao u vojsku, pristao bih na ponudu newyorškog Cosmosa, u kojem je tada igrao i Pelé. Zamislite kakav bi to bio napad – Pelé i Vabec.
Na spomen Bresta...
– Ti su dani bili sjajni, za mene su govorili da sam ravan Platiniju u Nantesu ili Džajiću u Bastiji, da vodim svoju momčad, da sam igračko čudo. Tadašnji izbornik francuske reprezentacije Michel Hidalgo na seminarima je govorio da se igra francuske nacionalne vrste mora promijeniti. Ugledajte se u Vabeca – govorio je Hidalgo. Mogao sam umjesto u Brest otići u Tottenham, ali tamo su htjeli da prvo dođem na probu. Zvao me i PSG, ali nisam želio živjeti u tako velikom gradu pa je umjesto mene tamo otišao Šurjak.
Francuz Johann Le Roux napisao je i knjigu o vama?
– On je kao mladić dolazio na utakmice Bresta, bio sam mu idol. Danas uređuje i stranicu o meni na Facebooku – istaknuo je Vabec.
Legendarni gol na špici sportskog programa
Drago Vabec rođen je u Zagrebu 26. listopada 1950. godine. Nastupao je za NK Slogu iz Čakovca od 1966. do 1968. godine. Za zagrebački Dinamo igrao je od 1968. do 1979. godine te 1984. godine i osvojio kup 1969. godine. S 529 odigranih utakmica peti je Dinamov igrač svih vremena, a postigao je 183 pogotka. Nastupao je i za francuski Stade Brestois od 1979. do 1984. godine. Za jugoslavensku reprezentaciju u razdoblju od 1973. do 1976. odigrao je 7 utakmica i postigao 1 pogodak 1975. godine na utakmici protiv Švedske u Zagrebu (3:0). Snimka tog pogotka godinama se prikazivala na početku nedjeljnog sportskog programa Televizije Zagreb.
Vabecovih deset
1. Luka Modrić (Real Madrid) 10
2. Dominik Livaković (Dinamo) 9
3. Joško Gvardiol (RB Leipzig) 8
4. Mislav Oršić (Southampton) 7
5. Andrej Kramarić (Hoffenheim) 6
6. Ivan Perišić (Tottenham) 5
7. Mateo Kovačić (Chelsea) 4
8. Marko Livaja (Hajduk) 3
9. Josip Mišić (Dinamo) 2
10. Josip Šutalo (Dinamo) 1
igračina! sedamdesete nisu slavne dinamove godine, ali vabec, bonić, senzen, bogdan, kuže, bedi, jovičević,stinčić...bili su pravi dečki.