Andrea Ivančević nedavno je napunila 36 godina i odlučila se još jednom vratiti atletici. Počela je trenirati na Sveticama, kod trenera Igora Čordaša. Tamo gdje je stala, sada je nastavila.
– Da, krenula sam pa ću vidjeti kamo će me to odvesti. Za sada ne treniram kao da se spremam za Svjetsko prvenstvo. Više onako, laganini. Trčati nisam zaboravila, to je najvažnije – rekla je Andrea.
U međuvremenu je otišla živjeti u London, rodila je sina Vitu.
London više nije opcija
– Sve svoje obaveze podredila sam Viti koji ima tek pet mjeseci. Za sada sve stižem, onako bez žurbe – istaknula je.
London?
– Za sada nije više opcija da ću tamo živjeti. Suprug će povremeno tamo odlaziti zbog posla, a ja ću s bebom ostati u Zagrebu – rekla je Andrea.
Iza sebe ima sjajnu karijeru. Aktualna je hrvatska rekorda na 100 metara (11,30) i na 100 metara prepone (12,85). Bila je prva hrvatska atletičarka koja je 100 metara prepone trčala ispod 13 sekundi i prva koja je 60 m prepone trčala ispod osam sekundi. U karijeri je nastupila na brojnim europskim i svjetskim prvenstvima. U najboljoj formi bila je na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. godine.
– Još i danas vrtim film te polufinalne utrke. Povela sam, imala sam velike izglede za svoje prvo finale na jednom velikom natjecanju i onda se dogodio peh. Zakačila sam pretposljednju preponu nogom i sav moj trud bio je uzalud. Koliko sam samo suza prolila tu večer – sjeća se Andrea.
Vidim, došle su neke mlađe
No već je sljedeće godine izborila plasman na Olimpijske igre u Riju gdje su joj stotinke nedostajale za ulazak u polufinale.
– I dalje pratim atletiku, što svjetsku, što našu. Vidim da kod nas ima dosta mladih djevojaka koje ne poznajem. Trenutačno je najbrža na 100 metara Megi Risek. Čula sam za nju, ali ne sjećam se da smo trčale jedna protiv druge – rekla je Andrea.
Atletikom se počela baviti tek u 15. godini. Naime, već od malih nogu trenirala je sportsku gimnastiku. Kako u gimnastici nisu dolazili nekakvi super rezultati, odlučila je promijeniti sport i sigurno nije požalila.
– Za sada nemam u planu nastupe na velikim natjecanjima. Ionako ih zbog pandemije nema. Što će biti sljedeće godine, treba vidjeti i pričekati. Znam samo da ću trenirati, a poznajem jako dobro sebe. Kada se nečega prihvatim, onda to radim prilično ozbiljno. Ako vidim da to više nije za mene, barem ne na nekoj vrhunskoj razini, sigurno neću gubiti vrijeme. Ima u meni još žara, još volje, motiva. Opet, nisam ni jedina koja se vratila u atletiku nakon porođaja, nisam jedina koja s tako puno godinama još uvijek može brzo trčati. Bitno je da sam tu, doma, da sam se vratila na stazu – zaključila je Andrea Ivančević.