Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je Dinamov lijevi branič Josip Pivarić (26) u čak četiri navrata lomio metatarzalnu kost! Dečko iz Donje Zeline dva je puta lomio koščicu u desnom i dva puta u lijevom stopalu, prije dva tjedna vratio se na travnjak nakon posljednjeg loma, drugoga na istoj nozi u posljednjih godinu i pol... Je li možda problem u kvaliteti kopački koje nosite, ova današnja obuća za nogometaše tanka je poput papira, izgleda atraktivno, ali čini se da baš i ne štiti nogu?
– Ne znam ni sam! Činjenica je da sam nakon svakoga loma mijenjao kopačke, ali opet se isto dogodilo.
Zoran Mamić bio je vrlo ljutit, poručio je vama igračima da ste zadnjih 20-ak minuta na terenu izgledali kao "seljačka radna zadruga"!
– Nije bilo dobro u završnici, pala je koncentracija, nisu bili poštivani trenerski zahtjevi. Ne smije nam se to događati, pa zamislite, vodimo 2:0, a drhtimo za pobjedu, "visjeli" smo zadnjih desetak minuta! Morali smo zabiti više golova i sve znatno ranije riješiti...
Malo je previše sebičnosti, bahatosti i neprofesionalnog pristupa kod nekih igrača, poglavito u napadu...
– Ne bih to komentirao...
Možete li prvenstvo okončati bez poraza?
– Vjerujem da možemo, ali uopće se time ne opterećujemo.
U srijedu vas čeka utakmica proljeća, polufinalni uzvrat Kupa Hrvatske na Kantridi. Imate 2:1 iz prve utakmice, je li Dinamo favorit?
– Nismo favoriti! U najbolju ruku za nas su izgledi 50:50. Istina je, imamo rezultatsku prednost, ali na Kantridi nikad nije lako igrati. Opet će tribine biti prepune, publika će nositi domaćina, ozračje će biti sjajno i pred nama je vrlo teška utakmica.
Koliko vam nedostaje ta potpora s tribina?
– Strahovito nam nedostaje taj navijački huk, ta spoznaja da je publika uz nas. Da imamo ozračje kao dečki na Kantridi, u Ligi prvaka bismo se sa svima "tukli" za prolazak u drugi krug!
Može li ovaj Dinamo u Ligu prvaka? Što nedostaje? Da ste sportski direktor, kakav biste tip igrača doveli u Maksimir?
– Da sam sportski direktor, doveo bih Riberyja, ha-ha... Gledajte, ova je momčad kvalitetna i uz malo sreće mogli bismo se probiti u elitu. I, dakako, uz potporu s tribina, to nam zapravo najviše nedostaje.
Svakog prijelaznog roka Dinamo traži – lijevog braniča! Kako to doživljavate, dugo ste tu, odigrali ste i jednu utakmicu za reprezentaciju, a svejedno vam se traži alternacija?
– Ne doživljavam to kao podcjenjivanje, nego kao pokušaj kluba da stvori jaku konkurenciju, da za svaku poziciju u momčadi postoje barem dva jednako kvalitetna rješenja.