Ako ste mislili drugačije, niste u pravu. Blanka Vlašić nije pala u očaj ili nekakvu depresiju nakon šestog mjesta na dvoranskom Svjetskom prvenstvu. Brzo se vratila u svoj Split, dvadesetak stupnjeva izmamilo joj je osmijeh na lice.
- Ne mogu vjerovati - kazala je dok je ulazila u automobil u zračnoj luci Split i pogledavala u nebo.
Par minuta prije pričali smo ispred onog izlaza nakon carinske kontrole. Toliko puta je tu bilo na desetke kamera, novinara, navijača... Cvijeće, govori, svečanosti. Ovaj put tek vaš novinar i dvije kamere.
- Nisam ništa ni očekivala, tako da se ne mogu razočarati. Sto puta sam rekla, sad se vraćam i ne bi bilo pošteno uspoređivati se s Blankom otprije četiri godine, koja je bila na vrhuncu. Sada nisam ona, ali ako sam ja bila strpljiva dvije i pol godine, onda bi bilo u redu da svi drugi budu strpljivi sa mnom. Barem još neko vrijeme - kazala je Blanka.
Pogledala je unatrag, prema Svjetskom prvenstvu.
- Bilo je stresno, kao i svako Svjetsko prvenstvo. Povratak je težak u psihološkom i fizičkom smislu. Nije dovoljno biti samo zdrav. Treba biti hrabar i izdržati ove povratničke, početne korake. Potrebno je posložiti dosta stvari da bi bio u samom svjetskom vrhu - rekla je Blanka.
Trener Bojan Marinović, gledajući je onim toplim pogledom, slušao je njene riječi. Bojan je nakon finala kazao "borila se kao lavica".
- Dala sam sve od sebe, nema očaja. Podvući ćemo crtu nakon ove kratke sezone, minuse pretvoriti u pluseve i dati sve od sebe da bi ljetna sezona bila moj pravi povratak. Sada je bitno izdržati ovih osam tjedana treninga, koji me čekaju - kaže Blanka.
Pokušali smo iz nje izvući taj dojam razočaranosti. Ipak, imala je nedavno skok od dva metra. I nadala mu se ponovno u finalu SP-a.
- Nije se dogodilo, skok preko 197 visio je koncu. Nadala sam se dva metra, uvijek se nadam. Situacija je bila drugačija, to treba prihvatiti. Drago mi je da sam bila dio cirkusa, to je šušur kojeg je teško opisati. Najvažnije mi je da je tetiva izdržati Pa, prije tri mjeseca bilo mi je nezamislivo da mogu skakati dva dana zaredom. Skakala sam bez bolova, to je najbitnije - rekla je Blanka.
Zlato je osvojeno s preskočena dva metra. Za Blanku, "onu Blanku" to bi bila skoro pa početna visina.
- Konkurencija me u onim starim vremenima ne bi impresionirala. Ali, tko sam ja da što govorim, preskočila sam 194 centimetra. Treba biti obziran i realan u ovom trenutku i s te pozicije mogu reći da su cure zaslužile medalju - kaže Blanka.
Nekoliko puta je ponovila kako je najvažnije da je zdrava, da je ništa ne boli. Dr. Star, kojemu je neizmjerno zahvalna što može normalno skakati, iz Irske bio je u Poljskoj, pratio kako tetiva reagira između dva natjecanja.
- Dr. Star je bio u Sopotu, rekao je da je tetiva odlična. U srijedu idem u Irsku na sedmodnevni tretman, vjerujem da će tada priča o tetivi biti zaokružena - zaključila je Blanka Vlašić.
Njezin otac Joško odmah je odjurio na juniorsku utakmicu Hajduka, sin Nikola je pod jednakom pažnjom kao i Blanka.
- Prvi se put vraćamo s velikog natjecanja bez medalje, a da se ne osjećam kao da smo nešto izgubili. Dobili smo više nego što bi značila medalja: potvrdu da je Blanka zdrava, dva dana skakanja... Dobili smo ono što smo htjeli. A usput i spoznaje koje su nam bitne za drugi dio sezone: nema razloga za brigu, djevojke koje su uzele medalje zaslužile su ih, ali gledajući njih, nemamo se čega bojati. Vraćaju se Čičerova i Školina, Amerikanke nešto kuhaju preko Atlantika, bit će burna ljetna sezona - kaže.
>> Blanka Vlašić ostala bez medalje, osvojila šesto mjesto
>> Blanka jedva u finale: Noge su mi zaspale na 1,95 metara
Bravo Blanka, odlično si odskakutala i donijela radost i veselje na zapadni balkan.