Blanka Vlašić tek je posljednjeg dana primila srebrnu medalju za drugo mjesto osvojeno u skoku u vis na Svjetskom prvenstvu u Pekingu. Stadion "Ptičje gnijezdo" nije joj suđen za zlatne medalje. Tu je prije sedam godina bila druga na Olimpijskim igrama, tu je i sada bila druga na Svjetskom prvenstvu. Primila je ukupno petu medalju s najvećih natjecanja. Uz dva svjetska zlata, sada ima i dva svjetska srebra i k tome još jedno olimpijsko srebro.
Opet u bolnici
– Bila sam ponovno jutros u Adidasovoj bolnici. Ustvari, tamo sam odlazila svaki dan, osim na dan finala. Radila sam sa strojem "Human Tecar" koji je zaista odličan za oporavak. Svaki dan su mi tretirali ahilovu tetivu koja bi mi svako malo natekla. Baš su me odlično pripremili za natjecanje. Ta je ekipa jednom prilikom čak došla u Split. I trake koje je stavljao dr. Đurović puno su mi pomogle. Baš mislim da sam na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine s njim prvi put surađivala. On je vrlo miran čovjek i nadasve vrhunski stručnjak. Dobro me poznaje, imamo odličnu komunikaciju i postali smo već pravi prijatelji – rekla je Blanka Vlašić.
Medalja je oko vrata, kakav je sad osjećaj dan kasnije?
– Ceremonija dodjele medalja je točka na i. Ja sam se osjećala kao da slušam "Lijepu našu", bila mi je u srcu i u glavi. Kad sam vidjela hrvatsku zastavu, to me ganulo. I opet ću, po stoti put, reći da medalju nisam očekivala. Zaista nisam očekivala da ću biti na postolju, da će se naša zastava zavijoriti na stadionu. Sretna sam i ponosim se svim ljudima koji su bili uz mene i navijali. Dobila sam stotine poruka, nisam još uspjela na sve odgovoriti. Vidim da su ljudi baš dobro reagirali na moj nastup i to mi je jako drago. Sve te svoje navijače "ponijela" sam sa sobom u Peking. Koliko god sam sama na skakalištu, oni su uvijek tu oko mene – rekla je Blanka.
Kako joj se, dan kasnije, čini onaj skok preko 2,01 metar iz prvog pokušaja?
– I dalje mi se čini sjajno. Gledala sam snimku nekoliko puta. Stvarno je bio dobar skok, baš sam ga dobro pogodila. Kad su me pitali uoči SP-a čime bih bila zadovoljna, razmišljala sam o sto stvari. Objektivno, pomislila sam da bi bilo dobro da nakon finala mogu reći – da, iskoristila sam sve što sam imala u nogama. To se dogodilo u Taeguu 2011. godine kada sam znala da preko 2,05 ne mogu jer nisam spremna. I upravo se dogodilo ono o čemu sam razmišljala i zato je ovo drugo mjesto moja velika pobjeda. Jer, dala sam sve od sebe. Bolje od ovog nije moglo. Već sam lagano osjećala umor, malo mi je svježina počela padati i znala sam da je 2,03 metra previše za mene s obzirom na okolnosti – rekla je Blanka.
A bi li bilo svježine da je došlo do dodatnih skokova za zlato s Kučinom.
– Ma o tome što bi bilo kad bi bilo uopće ne želim razmišljati. Misli mi jednostavno ne mogu ići u tom smjeru – rekla je Blanka.
Sigurno će večeras oko 23 sata biti doček u splitskoj zračnoj luci.
Sina nije mogao gledati
– Ne znam kakav će biti doček. Sigurno će doći nekoliko ljudi. Veselim se tome. Ne očekujem ništa posebno. Samo da taj dugački put što brže prođe – rekla je Blanka i poručila:
– Nadam se da će sljedeća sezona biti bez stresova i da ću bez problema odraditi dvoranu i sezonu na otvorenome.
Joško Vlašić, njezin otac i trener, blistao je od sreće.
– Pokupili smo sve mrvice koje smo mogli. Jako sam sretan. Ovih dana sam jako malo spavao. Proteklu noć spavao sam samo dva sata. Probudio sam se i emocije su me počele obuzimati. Ne postoje riječi. Trebao bih biti literarni nobelovac da u ovako kratkom vremenu mogu opisati sve što trenutačno mislim. Takve se stvari dogode malo puta u životu. I kad ih doživite, trebate ih sačuvati za sva vremena. I kad dođu teška vremena, uvijek se možete sjetiti nečega tako lijepog. Nismo došli sto posto spremni i morali smo se boriti na svakoj visini. Morali smo se izboriti za svaki taj skok. I zato je ova medalja jako, jako slatka – rekao je Joško Vlašić.
U prošli četvrtak Vlašić nije mogao uživo gledati svoga sina Nikolu u pokušaju Hajduka da uđe u Europsku ligu, ali mu je sigurno velika utjeha bilo gledanje kćeri koja je svojim skokovima i izvedbom još jednom zadivila sportski svijet. Kraljica visina se vratila i u Riju će to sljedeće godine sigurno potvrditi.
>> Mama Venera: Skakali smo od sreće, to joj je najvrednija medalja dosad
Mala je pukla!...Bog je od nje digao ruke zato ga toliko i zaziva...prestrašno