Jovanović: Nema trajnih naknada za gluhe Olimpijce

Izjava ministra znanosti, obrazovanja i sporta doc. dr. sc. Željka Jovanovića emitirana u emisiji „Hrvatska uživo“, 30. 5. 2012. godine:

''Pa dakle naš je prijedlog jasan. Svi olimpijci i paraolimpijci su predloženi da nakon 45. godine dobiju trajnu novčanu naknadu.''

Gluhi sportaši i dalje će dobivati nagradu u trenutku kada ostvare vrhunski rezultat no, obzirom na kriterije koje smo uveli za olimpijce i paraolimpijce, smatramo da oni ne spadaju u kategoriju vezanu za dobivanje trajnih naknada.

Zašto?

Upravo iz razloga koje sam naveo: dakle, kriterij masovnosti, kriterij vrijednosti rezultata, kriterij ukupno prisutnog sporta u svijetu.

Dakle, ti kriteriji bili su razlog na koji način smo predložili da olimpijci i paraolimpijci dobiju trajnu naknadu nakon 45 godine, a gluhi sportaši i dalje će dobivati jednokratne nagrade u trenutku osvajanja vrhunskog rezultata.''

Odgovor HŠSG:

Gospodine Ministre, u Prijedlogu nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, usprkos svim brojnim važećim zakonima i konvencijama, gluhi sportaši su nedvojbeno degradirani i diskriminirani. Njihovo ignoriranje u odnosu na druge sportaše obrazloženo je izvjesnim kriterijima od kojih nijedan nema argumentaciju.

Kada spominjete kriterij masovnosti i kriterij ukupne prisutnosti sporta u svijetu, nije jasno na osnovu kojih podataka se procijenilo da Olimpijske igre gluhih nemaju masovnost, odnosno prisutnost u svijetu sporta.

Hrvatska poštanska banka d.d. | žiro račun: 2390001-1100018512

Osnovni pokazatelji su broj sportaša sudionika na zadnje održanim Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama i Olimpijskim igrama gluhih gdje je evidentno da velikih razlika nema. Posebno kada se uzme postotak populacije gluhih sportaša u odnosu na ukupnu populaciju sportaša, i populaciju osoba s tjelesnim invaliditetom kojih je barem 4 puta više te uzmite u obzir ukupan broj sportova u kojima se nastupalo.

Nadalje, kriterij vrijednosti rezultata također je apsolutno nejasan i opravdano se postavlja pitanje na osnovu kojih parametara su rezultati gluhih sportaša manje vrijedni u odnosu na rezultate olimpijaca i paraolimpijaca. Njihovi se rezultati i ne mogu uspoređivati što je upravo i jedan od glavnih razloga zbog čega i postoje odvojeno Olimpijske, Paraolimpijske i Olimpijske igre gluhih.

Kako bi se, odnosno na osnovu kojih kriterija uopće mogao vrijednosno uspoređivati rezultat čujućeg sportaša, paraolimpijca i gluhog sportaša?

Još jednom napominjemo, Olimpijske igre gluhih su najstarije igre osoba s invaliditetom. Prve Olimpijske igre održane su 1896.g, zatim Olimpijske igre gluhih 1924.godine i Paraolimpijske igre 1960. godine. Olimpijske igre gluhih su svojom dugom tradicijom neosporive.

Na kraju, gluhi sportaši i njihove Olimpijske igre gluhih priznate su od svih institucija u cijelome svijetu, počevši od Međunarodnog olimpijskog odbora pa nadalje. Sport gluhih ima svoju međunarodnu masovnost i svoju izvrsnost i gluhi sportaši u Republici Hrvatskoj ne zaslužuju da ih se tretira kao „robu s greškom“ koju treba maknuti s police.