Dinamo je u subotu otišao u Goricu potvrditi novi naslov prvaka, svi su držali da je to gotova stvar, da će se u subotu navečer slaviti. Jer, dotad Gorica nije uspjela oteti ni jedan bod plavima.
No, Dinamo ipak nije bio tako dobar da bi ponovo svladao susjeda, susret je završen bez pogodaka i u Maksimiru su se za slavlje počeli pripremati za sljedeći vikend kad plavi dočekuju Osijek.
Rijeka i Hajduk “potrudili su se” da Dinamo protiv Osijeka na kraju ipak igra samo utakmicu za prestiž.
Naime, nedjeljnim porazima najbližih Dinamovih pratitelja maksimirska je momčad postala svima bodovno nedostižna te je ipak potvrdila naslov.
Nitko ni blizu Dinama
Dokaz je to Dinamove kvalitete, jer kad i ne igra najbolje, kad je lošiji od suparnika kao što je bio od Gorice, Dinamo ne izgubi utakmicu, a svi njegovi suparnici gube bodove svako malo i plavi sad, šest kola prije kraja prvenstva, imaju 20 bodova više od Rijeke i Hajduka, a najbliži pratitelj mu je sad postala Lokomotiva koja zaostaje 19 bodova, dakle u šest kola ne može nadoknaditi te bodove čak i da Dinamo sve utakmice izgubi a sjajni lokosi u svim utakmicama pobijede.
Igor Jovićević će u službenim analima biti upisan kao osvajač tog trofeja i treba mu čestitati na tome jer je bivši igrač plavih radom zaslužio mjesto trenera prve momčadi.
No, ovaj naslov prvaka potpisuje Nenad Bjelica, trener koji se rastao s Dinamom nakon niza uspjeha, trener koji je posložio Dinamo i zapravo stekao bodovnu prednost. S obzirom na to da svi ostali klubovi nisu ni približno tako jaki kao Dinamo i da stalno gube bodove, Jovićević nakon preuzimanja Dinama od Bjelice nije morao osvojiti ni jedan bod i bio bi prvak.
Uostalom, učinak Dinama nakon Bjelice i nije briljantan, kao ni igra plavih, imaju dvije pobjede, remi i poraz, a ni u tim pobjedama, protiv Varaždina i Slavena Belupa, nisu igrali bajno, do zadnjih minuta nisu bili sigurni u pobjede.
Dinamo bi mogao Bjelici zahvaliti za ovaj naslov prvaka. Uostalom, i sam Bjelica rekao je da si pripisuje taj naslov, kao što i ne svojata onaj službeni kad je samo na kraju sezone vodio plave, a prije njega su Dinamo vodili Mario Cvitanović i Nikola Jurčević. Također, ne želi preuzeti zasluge za osvajanje Hrvatskog kupa u Vinkovcima jer je vodio samo finale.
No, ovaj naslov je njegov bez dvojbe, kao i onaj prošle sezone. Kao i svi europski uspjesi u dvije sezone, Bjelica je podignuo Dinamo na višu razinu, a Jovićeviću sad treba dati vremena da tu razinu zadrži ili, bude li mogao, napravi i više premda to sigurno ne bi bilo nimalo lako.
Naslijedio je odlično složenu momčad, dobio je reprezentativce koje je stvorio Bjelica, a naslijedio je i Arijana Ademija. Nikako nećemo omalovažavati sjajne Livakovića, Petkovića, Oršića i ostale plave, ali Ademi je ipak nešto posebno.
U plavima salonima brojne su fotografije velikana koji su ispisali povijest, ali Ademi, iako još u naponu snage, već sada može dobiti udarno mjesto među tim povijesnim nogometašima.
Od nedjelje je vlasnik 17. trofeja s Dinamom, na svoju desetogodišnjicu u Maksimiru postao je najtrofejniji igrač Dinama u povijesti. Prošle je sezone taj tron dijelio s Tomislavom Butinom i Mihaelom Mikićem koji imaju 16 trofeja. Ademi je od 2010. i dolaska u Dinamo osvojio devet naslova prvaka, pet puta bio je osvajač Hrvatskog kupa i triput Superkupa.
Aki je imao ponuda, ali...
Možda bi osvojio i svih deset naslova, ali te godine kada je Rijeka bila prvak, Ademija nije bilo, igrao je tenis, padel i tko zna što sve ne jer je bio suspendiran zbog navodnog dopinga.
Da su ga plavi imali i te godine, možda Rijeka ne bi bila prvak, ali pustimo takva nagađanja, Ademi ima 17 “kanti” s Dinamom i vjerojatno ga nikad nitko neće stići. U novije vrijeme malo je igrača koji se deset godina zadrže u jednom klubu.
Mogao je i Aki otići, imao je ponuda iz Francuske, ali je Dinamo napravio sve da ostane i da se oko njega gradi momčad. I izgrađena je oko njega, on je vukao tu momčad prema vrhunskim rezultatima kao kapetan koji gine na terenu.
Mogao je otići i u Emirate, sve je već bio dogovorio s Krunoslavom Jurčićem, i onda noć prije puta – odustao. Zeznuo je tada Krunu, izgubio je vjerojatno prijatelja, no odlučio je ostati.
– Možda mogu postati Dinamov Totti – kazao je više puta Ademi aludirajući na Francesca Tottija koji je cijelu karijeru igrao u Romi. Doduše, Ademi nije tu cijeli život, kao klinac igrao je za prvu momčad Šibenika.
Sjajnog je karaktera, znao je pustiti i suzu u određenim trenucima (kao kad mu je smanjena suspenzija s četiri na dvije godine, kad se vratio na prvi trening plavih nakon te dvogodišnje stanke...), izdržao je te najteže trenutke. A koliko je vezan uz Dinamo govori i jesenski dio ove sezone. Stiskao je zube, igrao pod injekcijama samo da bi pomogao momčadi u Ligi prvaka. Ovaj naslov prvaka potpisali su Nenad Bjelica i Arijan Ademi.
>>>> Pogledajte hit dokumentarac Dinamo - Crvena zvezda: Domovinski rat počeo je u Maksimiru