Nakon visoke 4:0 pobjede u prvoj utakmici, najvažniji je trenerov posao uvjeriti igrače da još ništa nije gotovo. Siguran sam da je iskusni Jupp Heynckes najviše vremena ovih dana potrošio baš na psihološku pripremu momčadi, jer dođe li bilo tko Barceloni na Nou Camp bahato i prepotentno, može gadno stradati. Ne zaboravimo da je Barca i dalje megamomčad, a sad je poput ranjene zvijeri i učinit će sve da napravi čudo.
Svakako bih u momčad vratio Mandžukića, koji bi agresivnošću stalno pritiskao Barcinu zadnju liniju i otežao bi domaćinu organiziranje igre. Pokušao bih, nadalje, parirati Barceloni u posjedovanju lopte, tražio bih od svojih igrača da kratkim dodavanjima što dulje drže loptu, kako bi iznervirali domaćina i unijeli nemir u njegovu igru. Nikako se ne bih odlučio za duboku obranu, ni u kojem slučaju ne bih se zavukao pred svoj 16-erac i tako Barceloni ostavio prostor za igru.
Istina je da su neki klubovi takvom taktikom uspjeli izvući pozitivu, ali to su ipak bile iznimke. Uostalom, Milan je tom izrazito defenzivnom taktikom stradao na Nou Campu nakon 2:0 sa San Sira. Ključ utakmice opet će držati Lionel Messi. U Münchenu je samo nastupio, ne znam je li to zato što je bio nespreman ili ga je Bayern sjajno pokrivao preuzimanjem trojice-četvorice igrača. Taj recept treba ponoviti i u srijedu na Nou Campu, a vidjet ćemo kakva će sad biti Messijeva reakcija, u “biti ili ne biti” utakmici.
Napokon, da sam trener Bayerna, inzistirao bih da moji igrači koriste i najmanju priliku za napad, da pokušaju zabiti gol. Jer, postigne li Bayern pogodak, tada će apsolutno sve biti gotovo, Barca ne može Nijemcima zabiti šest golova...