Dio božićnih blagdana trenutačni vlasnik najužarenije klupe u Hrvatskoj, one trenerske u Maksimiru, Kruno Jurčić proveo je u rodnim Grudama kod roditelja, oca Rafaela i majke Nade. Stigao je naći se i s prijateljima:
- Uvijek rado dolazim u rodne Grude i Hercegovinu. Ovdje mi je najljepše, ovdje se najugodnije osjećam. Ovdje su i blagdanski zalogaji nekako slađi nego drugdje. Čast zagorskim štruklama i svim jelima i pićima na svijetu, ali mamini specijaliteti su najukusniji, a kapljica hercegovačkog vina najslađa.
- Sve sam probao - i domaću kobasicu i pečenicu i kiseli kupus sa suhim mesom i domaću kapljicu i sve ostalo na što sam navikao do šesnaeste godine, kada sam odavde otišao, kaže Kruno, potpuno opušten u društvu prijatelja Slobodana, Mladena, Slavka i Marina u mirnom ozračju restorana San Antonio:
- Eh, kad bi samo mogli izbjeći priču o nogometu.
To u ovakvom društvu, redom zagriženih Dinamovih navijača gotovo nije moguće. Svaki pokušaj pričanja o drugim temama nazočni vješto skrenu na nogometni travnjak:
- Ma, valjda ću se od nogometa ipak odmoriti od utorka. Otići ću s obitelji malo na skijanje u Kronplatz u Austriju. Iako je tamo teško izbjeći brojne Hrvate, osobito Zagrepčane, koji također u velikom broju dolaze na skijanje.
Bio je dan izbora za hrvatskoga predsjednika:
- Ne krijem, glas sam dao svom Gruđaninu Bandiću. Nadam se kako će pobijediti i postati novi hrvatski predsjednik.
Krunin pokušaj skretanja s nogometne na političku temu nije uspio, jer društvo je odmah zaključilo kako će Bandić u slučaju dolaska na Pantovčak sve učiniti da Maksimir napokon od rugla postane stadion europskog izgleda:
- Imao je Bandić lijepu namjeru "udariti" na Maksimir još kao gradonačelnik, ali ne bez referenduma. Ali, to je dosta složen problem, pa je teško reći kada će Maksimir u rekonstrukciju, ili će se graditi novi stadion na istom mjestu ili negdje drugdje.
Godinama dio priprema Dinamo provodi u Hercegovini:
- Bit će tako i ove zime. Prozivka je 12. siječnja, onda ćemo u Međugorje. Osim na turniru u Gabeli igrat ćemo u Drinovcima 19. siječnja, te u Grudama 26. siječnja. Radujem se dolasku u Hercegovinu, igrači također. Još samo u Slavoniji imamo tako odane navijače i dobar prijam.
- Nadam se kako će Dinamo opet nastupiti i u Širokom Brijegu, gdje nije bio od one prekinute utakmice s Hajdukom na Šuškovu turniru 2.004. godine. Treba vremena da se tako ružne uspomene potisnu u zaborav.
Kruno površno prati nogomet u Premijer ligi BiH:
- Ono najvažnije čujem od prijatelja Marina Ćorluke i Mije Jelića. S Mijom godinama kontaktiram. Točno je da sam dva puta bio blizu dolaska na mjesto trenera Širokoga Brijega. Nisam došao, ali možda se i to jednoga dana ostvari, zašto ne? Volio bih da taj klub kostur momčadi stvori iz vlastite škole. Po meni, ovdašnji momci imaju ono nešto pozitivno sportsko, samo ih treba pravilno usmjeriti, misli Kruno.
Miš je bio ispred svoga vremena
Krunin otac Rafael puno je utjecao na njegovu nogometnu karijeru. Rafaela mnogi smatraju pretečom današnjih BBB, jer je u davnim danima išao pratiti Dinamove utakmice diljem bivše države:
- Otac je zaslužan što sam rano "poplavio" ispod kože. Sjećam se, bilo je to još 1982. godine kad me otac odveo u Mostar na utakmicu Velež - Dinamo. Velež je u utakmici bez rezultatskog značaja, pošto je Dinamo već osigurao naslov prvaka, pobijedio 1:0. Za mene je kao trinaestogodišnjaka taj odlazak na utakmicu bio veliki, nezaboravni događaj.
- U Zagreb sam otišao rano, a prethodno već bio standardni igrač grudske Bekije. U Maksimiru sam dospio u ruke pokojnog Zdravka Jurčića Miša, trenera posebnog kova. Zahvaljujem mu za sve što sam postigao u nogometu. Bio je pozitivno sugestivan, pa sam kao spužva upijao njegove savjete, sjeća se Kruno dana kada je radio s Mišem, nogometnim fanatikom:
-Imao je posebne metode i upornost u radu, a sve to znao je na najbolji način prenijeti na nas nogometaše:
- Miš je bio čovjek ispred vremena. Mene je profilirao u nogometaša. Uz ostalo imao je čitav arsenal poslovica koje smo morali znati napamet. Evo jedne: Dva igrača po boku, u što kraćem roku! Ono što je tako vješto znao prenijeti nama igračima, nažalost nije znao primijeniti na sebi. Čim je saznao za tešku bolest koja ga napala, odmah se predao.
Na pitanje što bi trebalo učiniti da grudski nogomet opet stekne izgubljenu vrijednost, Kruno kaže:
- Sramota je što je u Grudama nogomet pao tako nisko. Žao mi je što je tako. Razlog bi mogao biti u tome što su krivi ljudi na krivom mjestu, što nema ni novca, entuzijazma, rada s mladima. Vidim kako je nestalo i uličnog nogometa, ali nije to samo u Grudama, slično je i u drugim mjestima.
Uefa "vrti" milijarde
- Nogomet je danas posao gdje se okreće golem novac. Uefa je jedna velika tvrtka u kojoj se okreću milijarde eura. Možda je u tome razlog što Dinamo teško može prezimiti u Europi. Tamo je mjesto bogatima. Vidite, samo rumunjska Unirea čeka proljeće u eurokupovima od klubova s istoka! Dobro, tu su Rusi, ali Rusija se golemim novčanim potencijalima uklapa među klubove sa zapada, zanimljiva je Krunina teorija.
Namještaljke su ipak rijetkost
Na pitanje što misli o pričama o brojnim namještaljkama u nogometu, Jurčić se samo nasmijao:
- Mislim kako su najčešće te priče plod mašte. Ne tvrdim da tu i tamo nije neka utakmica dogovorena, ali takvih je stotinu puta manje nego se sumnja i piše. Osobno, kao sportaš ne vjerujem u većinu onoga što se o tome govori u javnosti.