Kad je Janica osvajala svoje prvo zlato, mama i ja bili smo u avionu

Jučer je Ivica Kostelić otputovao na svoje pete Zimske olimpijske igre. Prvi put kao netko tko se neće natjecati, nego savjetovati natjecatelje. Naime, jedan od naših najvećih sportaša još je na kraju prošle sezone odlučio okončati natjecateljsku karijeru pa se početkom ove sezone prihvatio uloge trenera-savjetnika.

– Prvo ću biti savjetnik našim dečkima, a u posljednjem tjednu curama. Prije svakih od Igara osjećao bih neku pozitivnu nervozu, no ovaj put nervoze nema i nadam se da ću uživati u tom, takoreći, pogledu sa strane.

Zubčić će biti konkurentan

Čemu se hrvatska sportska javnost može nadati od skijaša kojima će Ivica biti savjetnik?

– To je i za nas pitanje. Olimpijske igre specifično su natjecanje na kojem se znaju događati iznenađenja i mi se nadamo da će netko od naših biti to ugodno iznenađenje. Mi ne idemo s ambicijama za osvajanje medalja, no možda se i dogodi kakav vrhunski rezultat.

Zašto se baš na Olimpijskim igrama događaju najveća iznenađenja, veća nego na svjetskim i europskim prvenstvima?

– To je zato što su ljudi posebno motivirani. U glavama i srcima autsajdera odvija se film u stilu “ovo je moja posljednja prilika” ili “nemam što izgubiti”, a u glavama favorita odvija se neka druga igra i od njega se očekuje medalja.

Tko su najveća skijaška olimpijska iznenađenja koja Ivica pamti, osim onoga kojeg je na ZOI u Sočiju priredio Švicarac Sandro Villeta, čovjek koji ima jedno jedino postolje u Svjetskom kupu?

– Neću reći da su pobjeđivali autsajderi, ali jesu ljudi koji nisu bili iz prvog kruga kvalitete. Antoine Deneriaz pobijedio je u spustu u Torinu 2006., a u Naganu 1998. također je slavio Francuz iz drugog plana Jean Luc-Cretier, čovjek kojeg sam ja pobjeđivao u FIS utrkama.

Koga Ivica od naših skijaša između Zubčića, Vidovića, Rodeša, braće Kolega i Zrnčića Dima vidi konkurentnim?

– Zubčić će biti konkurentan u veleslalomu, svi će se ostali dečki u slalomu boriti za osvajanje bodova, a to na ZOI znači ulazak u prvih 15. To su realni ciljevi, čak i visoki za njih, no tako primamljiv cilj dobar je za njih da ih motivira.

Koji bi savjet mladim curama i dečkima dao ovaj prekaljeni as?

– Ne smiju rasipati pažnju na razne stvari koje prate Olimpijske igre i koje traju relativno dugo pa je teško zadržati usredotočenost, a mladima misli često lete na razne strane. Ako će ih zadržati fokusirane na ono što moraju činiti, bit će dobrih rezultata.

Ni na jednim Igrama na kojima je sudjelovao naši najbolji skijaši nisu bili u Sportskom selu, već su obično bili izdvojeni u iznajmljenim kućama.

– To mi je puno pomagalo, gotovo pa je bilo ključno. Jer, na taj je način puno lakše zadržati fokus.

Do zlata 16 stotinki

Bilo je suvišno pitati ga po čemu će pamtiti svoje prve Igre, 2002. godine u Salt Lake Cityju.

– Pamtim ih po tome što je Janica osvojila tri zlatne olimpijske medalje. Sjećam se da smo mama i ja, kada se to događalo, bili u avionu pa smo tek po slijetanju doznali što je napravila.

Uz Janicu je vezan i njegov najemotivniji olimpijski trenutak.

– To je svakako onaj zagrljaj s Janicom u ciljnoj ravnini nakon što sam osvojio svoju prvu olimpijsku medalju, kombinacijsko srebro.

Što bi izdvojio kao drugo?

– Svako osvajanje medalja poseban je doživljaj.

Ivica je osvojio četiri olimpijska srebra. Neovisno o vremenskim razmacima, gdje i kada je bio najbliži zlatu?

– Najbliže sam zlatima bio u Vancouveru gdje sam bio srebrni i u kombinaciji i u slalomu, iza Amerikanca Bodea Millera i Talijana Razzollija, koji isto nije bio iz prvog reda favorita, ali je nešto nagovijestio pobijedivši te godine u Zagrebu. Bio sam 16 sekundi iza njega, što je sitnica, no u skijanju odlučuju stotinke. 

Ne volim otvaranja

Premda će u to vrijeme biti u Pyeongchangu, točnije na nekom od okolnih brda, Ivice neće biti na svečanom otvaraju Zimskim olimpijskih igara.

– Nisam vam ja taj tip. Osim kada sam nosio zastavu na otvaranju Igara u Vancouveru, ja vam nikad prije i nikad poslije nisam išao na otvaranje. Po meni je to puno potraćenog vremena, no neka ljudi to dožive, u redu je da se to uzbuđenje podijeli.

Što kao bivši stjegonoša može savjetovati Natku Zrnčiću Dimu. Ima li neki savjet za tehniku držanja stijega, da ga to ne izmori?

– Ha, ha, ha... Nemam nikakav poseban savjet osim onoga da u tom trenutku uživa jer to je lijepo. Uostalom, kada uđeš na taj stadion, ti si toliko uzbuđen da ne bi primijetio i da je zastava teška 100 kilograma.