Onda? Dolazi li Kek? Već za vikend? Ili dan poslije... A s kim? Navodno je na Maclju! Graničar ga nešto zeza. I auto mu je viđen kod stadiona...
Sjenka Rijekina šampionskog trenera nadvije se nad Maksimirom sad već u redovitim razmacima, čim dinamovci ne lete kao francuski Rafalei na modrom nebu iznad Zagreba. I bez pouzdanog dokaza da on razmišlja o tome, slovenski je izbornik mesija koji će svojim moćima ispraviti svaku krivinu. Doći će Kek i sve će odmah biti bolje! Ali, otkud nam to da je Kek svemoćan? Da jest, pa ne bi Slovenija onako stradala u Splitu, a bila je tog dana zapravo najlošija u povijesti svojih nadmetanja s "južnim sosedima". I u Rijeci je imao svojih Aberdeena i Sarpsborga, utakmica kad ga momčad jednostavno nije slijedila, a koje su zapravo i nezaobilazne za svaki klub bar u nekoj fazi sezone, jednako kao što nije sporno i da je – kad podvučeš crtu – previše toga bilo dobroga.
Nema trenera koji drži do sebe da mu ne godi da je u fokusu, da je željen, tražen. Nije tu iznimka ni Kek. Opet, tko ga prati, zna i da je alergičan na ono kad ga se proglasi "završenim poslom". Tako je ambiciozni direktor Crvene zvezde usred šampionske utrke Rijeke, u proljeće 2017., po cijelom Beogradu razglasio da dovodi Keka. Nakon toga mu je na mobitel sletjela još samo jedna poruka:
"Nemamo o čemu razgovarati."
Istu pogrešku ponovio je i Dinamov direktor Krešimir Antolić kad je u kamere i mikrofone svečano objavio da je Slovenac glavni kandidat za trenera, ali nećemo sad o tome na parkiralištu, i ujedno strana uključena u pregovorima, što je u startu imalo bar dva mala problema – Kek je tada bio tek na početku drugog mandata na klupi reprezentacije svoje zemlje. Drugi je bio iznenadni rastanak Maksimira s obožavanim Bjelicom, pa su mu čak ljudi iz njegova najbližeg kruga govorili:
"Kaj buš ti stvarno imao posla s Mamićem?"
No, kad bi svi razmišljali o moralu svojih nadređenih, trenera ne bi imao ni senzacionalni Šerif, a ni puno veći europski klubovi.
Povijest govori da Kek nikad nigdje nije došao gazeći preko leševa. A Krznar je još itekako živ. Igrači se u izjavama kunu da ga poštuju, da vole raditi s njim i da bi sve dali za njega. Pa neka to onda i dokažu u Londonu. Ili još prije u toliko iščekivanom derbiju s Hajdukom! Sve drugo nalikuje na ono blesavo "ajde čujemo se za kavu".
Keka zanima novac (a koga ne?), ali još više projekt. Kad su ga dovodili na Kantridu, Mišković i Juričić predočili su mu planove od kojih bi se i većim imenima zavrtjelo u glavi. Najveći dio toga je zatim i ostvaren. Kakav je plan Maksimira nakon što se potroši Krznar? Je li realno očekivati više od ove sezone uoči koje nije dovedeno nijedno zvučno pojačanje, a zadržan je trener iz kuće? Pritom, ozbiljna je zabluda da bi se s Kekom ugasila i linija s Međugorjem jer je Kek i s Miškovićem vrlo blisko surađivao. Premda ga ovaj nije ispitivao "a zašto danas ne igra Močinić", teško je zamisliti da bi Mamićima jedan dan govorio "ostao mi mobitel u drugoj jakni", a drugi "pao mi je u kadu".
Kad bi se zaista na zimu vratio u HNL, Kek bi se brzo uvjerio da je ta liga, dobrim dijelom zahvaljujući i onom mandatu u Rijeci, danas prilično drukčija, napetija, izjednačenija, pa i poštenija nego što je bila kad je u veljači 2013. osvanuo pod stijenama Kantride. I svakako bi i sad imao što reći, i to upravo u Rijeci, koju je proslavio, a nakon odlaska izbjegavao komentirati, osim povremeno kad je bilo povoda za pohvalu. Svakako bi imao što reći i nakon prošlonedjeljnoga jadranskog derbija, spektakla o kojem će se još dugo govoriti.
Ova generacija Rijeke nekako nije shvatila da je mogla biti šampionska. Jer voditi 3:2 u Maksimiru i ispustiti trijumf, imati 3:0 protiv Dinama na Rujevici i praktički nestati s terena, imati 2:1 protiv Hajduka na deset minuta do kraja i izgubiti, govori ne samo da je šansa vjerojatno već i propuštena, već i da ili nisu vjerovali ili ih je sve to samo napola zanimalo. Jer, s tih sedam bodova više na kontu konkurenciji bi sada ostalo da raspravi o drugom mjestu. Bilo bi zanimljivo čuti što bi im Kek rekao. Teško da bi im čestitao. Kao što bi bilo zanimljivo vidjeti i kakav bi gard zauzeo i poruku poslao u slučaju Pinocchio, u trenucima kad se Livaja "belji" cijeloj Rujevici ili o tome što navijači upadaju na teren među igrače kao u svoj dnevni boravak. I baš nešto govori da iz svega toga teško da bi izašao – poražen.
Krznar je loš kao trener i vjerojatno je cijela ova priča napravljena radi pritiska da se on uozbilji. Nije normalno u skoro svaku utakmicu ući loše, pa kasnije filozofirati kako "nismo bili pravi" i to ponoviti opet slijedeći puta... Nije točno da mu je ostavljena slaba ekipa, iste probleme imao je i kada su još igrali Majer, Jakić i Gavranović. Jednostavno su to loši treninzi, loša taktika, loše procijene protivnika. Igrači su skloni samoozljedama, ne mogu izdržati više od 60 minuta malo jačeg tempa, nema više povratnih lopti u napadima, duplih pasova, brzih kontranapada, čvrstog bloka itd... Što se tiče Keka, on pak nikada nije vodio klub koji ima toliki pritisak na osvajanje titula, tako da ne znamo koliko bi mogao svojim pristupom tu napraviti.