Predanost, samodisciplina, naporan rad i trud te mnogo samoodricanja… Ovakve značajke obilježavaju vrhunske sportaše koji se upisuju u povijest sporta. Ususret Olimpijskim igrama u Parizu imali smo prilike u ACI marini Split razgovarati s dvoje hrvatskih sportaša koji su svojim uspjesima proslavili Hrvatsku diljem svijeta, ali i pozitivno utjecali na mnoge pripadnike mlađih generacija. Palma Čargo, svjetski poznata hrvatska windsurferica, i Tonči Stipanović, hrvatski jedriličar s najviše međunarodnih medalja, ispričali su nam kako izgledaju treninzi vrhunskih sportaša, uza sve napore i odricanja, kako se nose sa sportskim uspjesima, tko im je najveća podrška te koji su njihovi daljnji životni i profesionalni planovi.
Palma Čargo: Jedri od svoje 9. godine, voli brzinu i adrenalin
Palma Čargo, 24-godišnja Splićanka, treća je najbrža daskašica na jedru u svijetu, a svoj je život posvetila ovom zanimljivom, ponekad čak i vrlo opasnom sportu. Prošle, 2023. godine, uz sjajne rezultate, kao što su 9. mjesto na Lanzarote iQFOil Games 2023., 7. mjesto na Europskom prvenstvu, plasirala se i na Olimpijske igre u Parizu, gdje će predstavljati Hrvatsku.
Kako izgleda prosječan dan hrvatske reprezentativke u jedrenju na dasci? Koliko često imaš treninge, koliko traju i kako oni izgledaju? Je li ti važniji trening na moru ili fizička priprema na moru?
– Imam dva treninga dnevno, jedan trening na moru, jedan u teretani. Ne idem na more ako je bonaca ili pretjerano jak vjetar, ali to zamijenim dodatnim treningom u teretani ili biciklom. Najvažnije je more, naravno, ali isto tako i fizička priprema koja upotpunjuje jedrenje.
Koja je razlika između klasičnog surfanja i windsurfinga?
– Ako ste mislili na surfanje na valovima, onda je razlika ogromna, to su dva različita sporta. Ako ste mislili između windsurf foilom i perajom, to je slično, odnosno to je isti sport samo uz pomoć foila se dignemo iznad mora, a perajom jedrimo po površini mora.
Otkad se baviš jedrenjem? Kako se razvila ljubav prema jedrenju? Što najviše voliš kod jedrenja i kako se osjećaš dok plutaš na dasci?
– Jedrim od svoje 9. godine, a s ovim sportom me upoznao otac. Odmah sam se zaljubila u jedrenje jer volim biti na otvorenome i na moru. Tvrdim da je jedrenje više od sporta. Kada imam neki odmor od jedrenja, opet izlazim na more i jedrim, ali tada drugačije jer guštam, idem kamo hoću, samo nema natjecanja.
Je li jedrenje opasan sport? Kako uspjeti u ovom sportu?
– Jedrenje je širok pojam, u to spada jedrenje u malim klasama ili olimpijskim, offshore jedrenje, prekooceansko i slično. Ja se bavim opasnijom vrstom jedrenja od ostalih ''malih klasa'' jer idemo jako brzo i imamo foilove koji su jako oštri, tako da kad jedrimo u floti, moramo paziti jedni na druge kada dođe do sudara. Treba prvo uživati u tome što radiš i biti uporan, a rad daje rezultate.
Misliš li da svatko može jedriti?
– Mislim da jedrenje nije za svakoga, treba imati osjećaj za vjetar, valove... treba biti spojen s brodom.
Ove godine si izborila svoj nastup na Olimpijskim igrama. Kako se pripremaš za Olimpijske igre u Parizu?
– Jednostavno, samo treninzi, važan je i odmor, ali imam tim ljudi oko sebe koji mi pomažu sa svime, kojima vjerujem, tako da je puno lakše.
Držiš hrvatski rekord s više od 52 kilometra na sat jedreći na dasci, kakav je to osjećaj?
– Osjećaj je odličan, ali dok jedrim, samo razmišljam kako trebam ići još brže.
Kako bi opisala more u tri riječi? Da je windsurfing osoba – koje osobine bi imala?
– Brzo, zahtjevno, uzbudljivo.
ACI marine su ti velika potpora u ostvarenju ciljeva. Kako bi opisala partnerstvo s ACI-jem?
– Da, s ACI marinama surađujem već dugi niz godina i jako sam im zahvalna na podršci. Suradnja je jednostavna, i drago mi je da imamo neku vrstu simbioze – ja promoviram njih, oni mene i moj sport.
Kakve planove na privatnom i profesionalnom planu imaš za sebe? O čemu sanjaš u budućnosti?
– Pa, ne idem predaleko u budućnost, znam da ću se još neko vrijeme sigurno baviti jedrenjem, barem dva olimpijska ciklusa, jer je to sport koji iziskuje puno iskustva. Zasad za budućnost planiram samo gdje ću ići na odmor nakon Olimpijskih igara.
Tonči Stipanović: Iako ne ide na Igre, i dalje je jedriličarstvo njegov život
Iza 38-godišnjeg Tončija Stipanovića stoje brojna priznanja i medalje u jedrenju: čak pet puta bio je prvak Europe u klasi ILCA 7, nositelj je dva olimpijska srebra te dva srebra i jedne bronce sa svjetskih prvenstava. Ove godine naš najbolji jedriličar ne sudjeluje u Olimpijskim igrama, svoju je poziciju u Hrvatskoj olimpijskoj reprezentaciji prepustio mlađem prijatelju i kolegi Filipu Jurišiću, ali daleko od toga da ovaj “morski vuk” odustaje od sporta u koji je zaljubljen.
Ovo će biti prve Olimpijske igre nakon dugo vremena koje ćete gledati, ali nećete nastupati. Kakav je osjećaj?
– Da, ovo su prve Igre koje ću gledati nakon 12 godina, naravno, da bih volio da ipak nastupam, ali moram priznati da mi nije tako teško kao što sam mislio da će biti. Jedva čekam da sve počne pa da pratim rezultate i razvoj regate.
Ne trebamo pitati za koga ćete navijati na Olimpijskim igrama, ali možete li prognozirati rezultat za naše natjecatelje u jedrenju?
– Što se naših tiče, Filipa vidim u prvih pet sigurno, ali se nadam borbi za medalju. Braću Fantela isto tako, za Elenu mislim da će biti između 10. i 15. mjesta, Martin sigurno 4. do 6. mjesta, a Palma u prvih deset.
Ako bismo krenuli nabrajati sve vaše medalje i postignuća, ovaj intervju bi trajao puno duže. Kako ste nalazili inspiraciju za nove pobjede, koliko se teško ustati ujutro na trening kada svi odmaraju ili kad je loše vrijeme?
– Inspiraciju nije teško pronaći kada se postave ciljevi i kada se vjeruje u sebe, trenera i sve one koji ti pomažu u postizanju toga cilja. Mene je uvijek gurala želja da osvojim neku medalju, i to prvi koju u hrvatskom jedrenju, u klasi kojoj sam nastupao, nije još nitko osvojio. Tako sam prvi postao europski prvak, osvojio svjetsku medalju, a potom i olimpijsku.
Laseraši su najbolji u svojim tridesetima, vi ste na kraju tridesetih, ali rezultati su i dalje tu. Kao i kod Luke Modrića, godine za vrhunske sportaše postaju samo broj. Jeste li mijenjali svoj režim prehrane i treninga zbog godina?
– U tridesetima su sportaši najzreliji, zato rezultati tada i dolaze. Naravno, prehrana je jako važna za svakog sportaša, a režim treninga se s godinama malo mijenjao, ali ne previše.
I dalje ste u sportu, nema vas doma pola godine, nekad čak i dulje. Je li vam to dodatni poticaj kada trenirate, da sav taj trud ne bude uzalud kada se napokon vratite obitelji?
– Kad se ide na neko novo mjesto, potrebno je ondje provesti i dvadesetak dana da se otkrije ponašanje vjetra i morskih struja tako da sam ponekad bio daleko od svoje obitelji i više od dvjesto dana. Odvojenost od obitelji nije laka, jer nisi prisutan dok djeca rastu, ali s dobrim rezultatima lakše se izgura jer si nekako nagrađen.
Ako biste trebali izdvojiti jednu utrku ili dvoboj u svojoj karijeri, što biste odabrali?
– Sigurno bih izdvojio posljednju regatu s Olimpijskih igara u Riu, gdje sam ostao bez zlatne medalje. Jedna kriva odluka koje ću se sjećati cijeli život.
Mnogi sportaši naglašavaju ulogu trenera u svom životu, kakav je vaš odnos s trenerom Jakelićem?
– Jozo Jakelić mi je bio kao drugi otac. Sa 10 godina sam krenuo s njim putovati po svijetu, a već smo spomenuli koliko dugo ta putovanja traju. Uvijek smo imali odličan odnos i zbog toga smo i tako uspješni.
Imali ste dugogodišnju potporu ACI marina, tvrtke koja daje sportašima koji se bave vodenim sportovima. Koliko za profesionalnog sportaša znači takvo partnerstvo?
– Nama sportašima svaka je pomoć dobrodošla, posebice prilikom planiranja daljnjih aktivnosti, kako same sezone tako i općenito. Suradnja s ACI marinama u tom je smislu za mene dragocjena. Riječ je o dobrom i sinergičnom spoju – ja, kao sportaš, jedriličar, i ACI, kao vodeća nautička tvrtka u Hrvatskoj. I ja, a i ACI marine , ušli smo u ovo partnerstvo sa željom da budemo najuspješniji, svatko u svom segmentu. Mogu reći da zasad zaista dobro funkcioniramo i na tome sam zahvalan, naravno.
Radite li polako planove za onaj mirniji dio života? Koji su vaši interesi izvan sporta?
– Da, svašta mi se vrti po glavi. Za sada, plan je dalje jedriti i priključiti se treninzima kad se kolege vrate s odmora nakon Igara. Neki dugoročan plan je trenerski posao, ali još treba vidjeti gdje jer postoje upiti izvan Hrvatske.
Sadržaj nastao u suradnji s ACI marinama.