Nakon što je mjesece potrošio vrijeđajući igrače, smjenjujući trenere, prozivajući zločeste novinare, Zdravko Mamić okrenuo se HDZ-u. Sada je dr. Sanader, osvjedočeni navijač Hajduka, glavni razlog Dinamovih posrtaja i nedaća.
Njegova tovarska krv toliko mrzi modru da je čak i zagrebačkim firmama naredio da novac usmjeravaju na Poljud, a ni u ludilu u Maksimir. Čak je Sanader svojim vezama uvjerio Siemensove poslodavce da razvrgnu ugovor zahvaljujući kojem se u klupsku blagajnu godišnje slijevalo dva i pol mijuna eura.
A zaboravio je jadni Maminjo da je Dinamov proračun ove sezone bio barem dva puta veći od Hajdukova. Pranjiću je za godišnju gažu isplatio 300 tisuća eura, Ljubojeviću još 250. Malo neobično za klub koji država želi uništiti.
Doduše, istina je da Ina, Croatia osiguranje, Agrokor ili Zagrebačka banka u širokom luku bježe od svih razgovora o Dinamu, ali oni se tako ponašaju još od vremena kad je Sanader strpljivo sjedio u opozicijskom dijelu saborskih klupa.
Možda im ipak nešto smrdi u Maksimiru, možda ljudi samo ne žele imati veze s čovjekom čije se vizije kvare brže od mlijeka na suncu, a jezik mu je otrovniji od kobrina ujeda. Zdravko, međutim, ne odustaje.
Iako je prije tjedan dana zavapio za novinama u kojima neće pronaći svoju sliku, u sljedećim je danima brže-bolje prosuo nekoliko ekskluziva. Premda će ih jedni nazvati bolesnima, drugi ludima, treći prevarantskima. No, njemu je ionako uvijek bilo najvažnije da priča. Zamolio je i eminentnije novinare da stave glave na okup i pomognu klubu u nevolji. Pa je povukao dva nova, velika poteza.
Za trenera je ustoličio Josipa Kužea, a mjesto sportskog direktora povjerio je Zvjezdau Cvetkoviću. Veliki potezi? Nisam siguran... Kuže se u Maksimir vratio poslije dugih godina izbivanja. Živio je Joža između dalekog istoka, Njemačke i Zagreba, bavio se malo trenerskim poslom, malo menadžerstvom. A najviše - kockom!
Danas se kune da je sve to iza njega, da se izliječio, da mu kockarnice više nisu hrana. Na žalost, posvjedočit će to i njegovi najbliži prijatelji, u posljednjih je sedam godina dao barem deset takvih izjava. Kako god okrenuli, barem devet bilo ih je previše.
Kuže je pravi intelektualac, dobar čovjek, odličan za društvo, ali sumnja mora ostati. Zvjezdana Cvetkovića javnost bi i zaboravila da nije iznenada dobio priliku na modroj klupi. Iako je već blizu 50-ih godina, nogometni opus poslije igračke karijere prilično mu je mršav.
Pokušao sam pronaći barem jedan argument koji je mogao ponuditi u utrci za mjesto sportskog direktora, ali nisam imao uspjeha. Ustvari, pronašao sam jedan. Uredno će učiniti sve što mu Mamić kaže, sretan da svakog prvog u mjesecu može podići solidnu plaću.
Pa zašto onda dvojiti da će i sljedeće sezone za Dinamove neuspjehe krivi najprije igrači, treneri i novinari, a potom Ina, Agrokor i Ivo Sanader? Mamić već sada može pripremiti govore. Većinu smo ionako slušali još prije nekoliko godina...