Carlo Ancelotti je svjestan da je doveden u Real radi provođenja strategije koju nije sam smislio, ali ne želi biti samo poslušan vojnik predsjednika Florentina Péreza. Otkad je došao u Real, bio je suočen s dvjema direktivama s kojima se nije slagao. Prva je bila prodaja Mesuta Özila, zadnjih godina najboljeg razigravača na svijetu. Druga se naredba ticala postavljanja Isca u srce napadačke igre unutar formacije 4-2-3-1, kao i davanje pristojne minutaže Asieru Illarramendiju.
Isco i Illarramendi ljetos su dovedeni na izričit predsjednikov nalog, nakon što su ih njegovi skauti označili kao najvažnije mlade španjolske nogometaše. A svaki je Realov predsjednik najsretniji kad može na Bernabéu dovući domaću kremu i zatvoriti usta kritičarima koji prigovaraju zbog invazije inozemnih zvijezda.
Ancelottijeva šahovska partija
Budući da su obojica Modrićevi suparnici – Isco u ofenzivi, a Illarra u defenzivi, Florentinovo je inzistiranje na njima moglo gurnuti našeg reprezentativca u zonu sumraka. Bilo bi tako da Ancelotti nije bio dovoljno lukav i odvažan. Lukav da u početku odglumi pristajanje na predsjednikov diktat i odvažan da mu se ipak suprotstavi kad su se za to stekli uvjeti.
Iako je otpočetka osjećao da su te odluke nepovoljne za Realove interese, znao je i da mu se ne isplati ući u frontalni sukob s Florentinom. Umjesto toga, u prvo je vrijeme doslovno ispunjavao želje uprave, čekajući pogodan trenutak da unese promjene po svom ukusu.
“Momčad je uočila da Ancelotti određuje formaciju i sastav protiv svoje volje te je zaključila da to čini radi nezamjeranja čelnicima”, ocjenjuje novinar El Paísa, “U prva dva mjeseca, igrači su smatrali trenera lojalnijim Florentinu nego njima. Međutim, nisu mu to spočitnuli u lice, nego su gunđali između sebe.”
Ancelotti je toliko simpatičan i srdačan da nitko nema volje sukobljavati se s njime, procurilo je iz svlačionice. A njegova je taktičnost dio arsenala uz pomoć kojeg osigurava dobro ozračje u teškim okolnostima. Tako se ponašao u cijeloj karijeri, od Juventusa i Milana do Chelseaja i PSG-a.
“Nametanje igračima nikad nije bio moj stil”, rekao je prošli tjedan u intervjuu Financial Timesu. “Nikad nisam rekao igraču da učini nešto jer mu ja to kažem. Moj je mentor bio (Šveđanin) Nils Liedholm, od njega sam naučio sve. Kad sam počeo trenirati u Reggiani, shvatio sam Liedholmove riječi, ‘trenerski posao najljepši je na svijetu.’ Imao je pravo”, zaključio je 54-godišnji Ancelotti.
No, uza sav svoj takt stručnjak nije kanio cijelo vrijeme provoditi volju uprave. Ako već nije mogao utjecati na Özilovu prodaju Arsenalu, problem sustava 4-2-3-1 razriješio je vrlo lukavo. Isprva je flegmatično prihvatio Florentinov nalog i pustio da rezultati i medijski izvještaji pokažu da ta formacija nije optimalna za Real.
Kad je momčad zaostala za šest bodova iza vodećih Barce i Atlética, jednostavno se, bez najave, prebacio na 4-3-3. Time je dao više prostora Luki Modriću i Angelu Di Mariji te pretvorio Isca i Illarramendija u sporedne glumce. Budući da je to odmah dalo rezultate, uprava je reagirala mlakim prigovorima.
Modrić je kod Carla nedodirljiv
Florentino je uputio Carlu izaslanike s pitanjem o promjeni sustava i ispadanju Isca iz početne jedanaestorice. Trener im je objasnio da je njegova dužnost osigurati da igrači na nižem stupnju hijerarhije pomažu najboljima, a ne obrnuto. Po njegovu shvaćanju, 4-2-3-1 obavezuje najbolje da rade u korist Isca, što nije u interesu momčadi; s druge strane, sustav 4-3-3 pogoduje najkvalitetnijem igraču – Cristianu Ronaldu.
Prema Ancelottiju, sustav 4-3-3 s Di Marijom, Xabijem Alonsom i Modrićem jamstvo je maksimalnog učinka i u obrambenoj i u napadačkoj fazi te uspješnost u kratkim i dugim dodavanjima. “Modrić jako dobro obavlja zadaće i u paru sa Xabijem Alonsom daje momčadi ravnotežu između obrane i napada”, istaknuo je.
Većina realovaca slaže se da je trener pogodio s odlukama. Nakon 20 kola, njegov sastav ima 50 bodova, deset više nego u istom razdoblju prošle sezone. Dok je potkraj siječnja 2013. svima u Španjolskoj bilo jasno da je Real ispao iz utrke za naslov, ove godine vodeći imaju samo bod više. Zaostatak jedva vrijedan spomena, znajući da Barcelona dolazi na Bernabéu, dok Real gostuje kod Atlética na Vicente Calderónu, gdje nije poražen od lipnja 1999.
Sudeći po pozitivnoj energiji koju ubrizgava, Modrić je osuđen na sve važniju ulogu u momčadi. “Njegovo je mjesto u veznom redu jedno od malobrojnih u Realu koje je imuno na bilo kakve promjene. Modrić je u fenomenalnoj formi i na svakoj utakmici drži predavanje iz nogometa”, predviđa internetski magazin Vavel.com.
“Njegova vizija igre, njegova taktička disciplina i, za neke iznenađujuća, sposobnost žrtvovanja u obrani čine ga ključnom figurom u Ancelottijevim shemama. Santiago Bernabeu već dugo ne gleda na Modrića kao na promašaj, nego poštuje njegov talent i smatra ga vrjednijim od cijene koja je za njega plaćena”, zaključuje autor.
A što ako, unatoč povoljnim rezultatima, Florentino bude dodijavao Ancelottiju i pokušavao mu nametnuti kadrovska rješenja? To mu neće uspjeti. Talijan kaže da je u karijeri pretrpio mnogo stresa, ali da je u međuvremenu izgradio štit koji ga brani od pritisaka.
“Moja je stražnjica sada otporna na potrese”, rekao je doslovno Financial Timesu. “Zaslužio sam sve što sam postigao i sad sam spokojan. Pobjedom nad Betisom dosegao sam 500 pobjeda u 877 utakmica koje sam vodio. Nije loše, zar ne!”
>>Priču donosi sportski tjednik Max!
Odličan članak,odličan strateg