Kad se u lokalnom splitskom tisku prije nešto više od dvije godine pojavila vijest da bi "kaštelanski Maradona" trebao iz grčkog AEK-a preseliti na Poljud javno mnijenje bilo je podijeljeno. Danas hajdučki puk, kojem su oscilacije od gnjeva i destrukcije pa do euforije svjetskih razmjera svojstvene - to neće priznati. Ali da, pisalo se svašta. Internet pamti. Od ozbiljnih kolumnista u novinama do navijačkih Facebook statusa.
"Šta će nan ova rupa? Da išta valja ne bi igra u AEK-u", "Izdajico, da si tija igrat u Hajduku vratija bi se i ranije. Sad ti samo tribaju pare", "Jel to onaj prgavi lik šta bere crvene kartone i tuče se?", "Tog momka smo izviždali 2012. na Poljudu kad je igra za talijanski Inter. Bija je talent, a odjeba je Hajduka. Neka se ne vraća"...
Marko Livaja tada je punio 27 godina. Nacionalnoj javnosti bio je nepoznat. Tek bi tu i tamo Sportske Novosti u rubrici "Međunarodni nogomet" zabilježile da je "Hrvat iz Splita zabio gol ili napravio kakav incident u Grčkoj".
Ipak, njegov talent nikad nitko nije problematizirao. Problematična je bila njegova drskost, nepriznavanje autoriteta, sklonost agresiji... U Italiji se, recimo, obračunavao s fanatičnim ultras navijačima, u Grčkoj je high-kickom napao igrača, umalo nokautirao suca...
On je po ponašanju bio nešto između Erica Cantone i Francesca Tottija. Po načinu igre je nešto između Alena Bokšića, Bake Sliškovića s primjesama Diega Maradone.
Livaja je, ukratko, bio prototip vatrenog Dalmatinca posve užarene glave, a svojom je fizionomijom neodoljivo podsjećao na tipičnog izdanka nogometne južnjačke škole.
To je ona škola u kojoj se nogomet ne uči na optimalnoj infrastrukturi s licenciranim trenerima, grijanim terenima i najnovijim kopačkama kao na europskom sjeveru. Južnjačka škola uči se u opjevanim X tenisicama, u kvartu radničke klase, na prašnjavom betonu, uz obilje sunca, mora, noćnog života i takozvanog "hustlinga".
Sjever stvara disciplinu i prirođene talente uz pomoć laptopa oblikuje sukladno standardima iz eminentnih nogometnih udžbenika. A jug? Jug iz boce umjesto duha pušta eksploziju talenta i umijeća. Pušta autentiku, nedisciplinu i kreaciju.
U takvim je, dakle, okolnostima zločesti dečko iz Kaštela preko Italije i Grčke stigao opet kući.
Ovog puta relativno sređen, sretno oženjen i u obiteljskoj idili. Krenuli su golovi i vanserijski potezi sa strahovitom sportskom inteligencijom.
Ovim putem prisjećam se i glasovite izjave jednog splitskog novinarskog barda koju je izrekao 25.srpnja 2021. u loži Poljuda tijekom utakmice s Osijekom kad je Livaja dao gol iz mrtvog kuta. Sjedio sam pored njega.
"Da je ovaj luđak manje volija vino i pič** i da je više sluša, a manje pizdija, igra bi danas u Realu. Kakav Benzema, kakve pi*** materine", kazao je.
Kako su odmicale utakmice Livaja je postajao sve bolji. Činilo se da Hajduk s njim može daleko. Ipak, Hajduku neskloni kritičari su i tada tvrdili da Livaja nije ništa drugo doli malo bolji igrač u HNL-u, ligi u kojoj njegova klasa može napraviti razliku ali da to nije ništa strašno.
Luđak je nastavio zabijati. Hajduk je jačao, a Livajin se ugovor bližio kraju. Što će napraviti? Gdje će otići? Već mu je 28 godina, ima li za njega više interesa u svjetskom nogometu? Bolje mu je da ostane u Hajduku gdje može ispisati povijest, imati status Boga, živjeti na suncu...
Svakakve teorije su sklapali u hajdučkom puku. A onda je krenulo. Samo onako kako Torcida zna - gerilski, iskreno, surovo, emotivno, iritirajuće.
"Livaja ostani" bio je slogan ispisan na tisućama transparenata diljem Dalmacije i Hrvatske. Taj slogan i danas stoji u obliku grafita u splitskim ulicama kao vječan podsjetnik na jedno potpuno ludilo u koje su bili uključeni svi. Baš svi. Od škverskog radnika do tajkuna.
Od gradonačelnika, Prometovih autobusa, vatrogasaca, HGSS-ovaca, medicinskih sestara, vojnika, varioca, zidara, šahista, rukometaša, sudaca, odvjetnika, profesora...
Šuškalo se tada da je Livaja na stol dobio dvije lukrativnije ponude od Hajdukove. Vagao je nekoliko dana, ali onda je krenuo novi set.
Hajdukov puk krenuo je na suprugu Iris Rajčić kojoj je u inbox Instagrama dnevno stizalo oko pet tisuća poruka. Navijači su u za Livajin ostanak u zamjenu nudili stanove, građevinska zemljišta, maslinovo ulje, stado koza...
Luđak je prelomio. Kazao je "da" i time bacio šibicu na grad pun kerozina. Nikad nitko, ali nikad nitko nije toliko povezao Splićane i Dalmatince kao Marko Livaja svojim ostankom.
Doslovno je Split izgledao kao jug Italije kad je Diego Maradona potpisao za Napoli. Sirene, bengalke, konfetići, grafiti, zastave, ulično šarenilo.
O tome koliko Livaja znači Splitu svjedoči i podatak sa slavlja 5. prosinca 2021. nakon pobjede nad Dinamom u kojoj je načeo mrežu zagrebačkog kluba.
Dok su navijači na rukama nosili Livaju na kaštelanskom aerodromu jedan je Torcidaš iz dima bakljade i vatrometa uzviknuo: "Čuvajte ga, nemojte da padne, nemojte da mu se što dogodi".
Split je grad koji je ovoj državi dao mnogo, možda i najviše. Od sporta, preko umjetnosti pa nadalje. Ali takav kakav je, neposredan, bolno iskren te sklon izrugivanju, nikad nije trpio zvijezde ili ičiju taštinu.
Mnogi naši poznati Splićani kažu da si uspio u karijeri ako te prizna vječno čangrizavi Split.
A Livaja je uspio. Vjerojatno zato što u Split nije došao s ciljem da bude zvijezda nego da u svom gradu provede najzrelije nogometne godine. Njegovi golovi, a dao ih je ravno 45, od 2020. godine nisu rezultat truda već puke inercije.
Dakle, 45 golova za Hajduka u manje od tri sezone, a u Hrvatskoj još ima "ozbiljnih analitičara" koji suptilno sugeriraju da to nisu ozbiljne brojke jer je riječ o HNL-u.
Gospodo, u istom tom HNL-u igraju i Bruno Petković i Mislav Oršić. I ne, ovo nije podjela na dinamovce i hajdukovce ili išta što bi rušilo zajedništvo Hrvata dok igra reprezentacija. To su samo činjenice.
U ovoj državi još ima ljudi koji misle da Hajduk ne može dati ili stvoriti igrača jer nije bio prvak 17 godina. Kao da svi zaboravljaju gdje su ponikli Ivan Perišić, Nikola Vlašić, Mario Pašalić, Josip Juranović...
Luđaka vole i reprezentativci senatori. I Dalmatinci i Purgeri i Slavonci. Insajderi kažu da je u Sheratonu prilikom okupljanja za Katar među ekipom zavladao muk i respekt kad se na vratima pojavio Livaja sa sunčanim naočalama i koferom kao kakav kolumbijski kokainski boss.
On među Vatrenima ima status "dobroćudnog splitskog mandrila" kojeg se ne može kritizirati olako. I to je lijepo.
Zanimljiv je i fenomen njegove karizme. Iako je jako učinkovit u reprezentaciji u kojoj ipak ne igra dugo - Livajini dresovi "gore", djeca uzvikuju njegovo ime, mediji vole njegov profil lica... Zašto je to tako? Ne znam. Čovjek je samo karizmatičan.
Zato mi je drago, jako drago, da Livaja u reprezentaciji zabija kao i u Hajduku. Zbog svih površnih i ideološki ispranih neznalica kojima su usta sada zatvorena i koji su se do jučer rugali s tezom da Livaja "može dati gol samo iz penala".
A Livaji je svejedno igra li protiv Hrvatskog dragovoljca ili Kanade. On kad dobije loptu daje gol. Jer ima odlike robota s unaprijed programiranim postavkama. A te je odlike stekao skačući po betonskom igralištu s kojeg svako toliko lopta od 8 kuna pobjegne u more pa moraš otplivati po nju.
Isto tako, do jučer je igrao na Manušu Torcida kup i uz pivo s navijačima crtao svoj vlastiti mural "na Jadrana".
Doslovno do jučer je prije europskih Hajdukovih utakmica igrao "balun na skalinu" na kultnom igralištu na Zvončacu s ekipom iz birtije. Bez majice, u X-icama, neopterećen i sretan.
A danas? Danas njegovo ime tečno izgovaraju sportski spikeri od SAD-a, Brazila, preko cijele Afrike i Europe pa sve do dalekog Japana.
Jaka san glava ka' Marko Livaja!
Ajde lijep tekst. Ja sam kao dinamovac rekao da ako Livaja krene zabijat kao Šuker i ako dođemo do finala da ću kupit njegov reprezentativni dres i tako hodat po Zagrebu. Iako se nadam da će i Oršić zabiti koji. Iznad svih Hrvatska.