Hrvatska muška košarkaška reprezentacija doživjela je novi težak udarac. U četvrtom kolu kvalifikacija za Eurobasket, izabranici Josipa Sesara ostali su protiv domaće BiH smrznuti na "minus 20" (90:110) i tako, u utrci za odlazak na Eurobasket, prepustili prednost (pole position) nacionalnoj vrsti naših susjeda.
Došli su hrvatski košarkaši u Sarajevo s 13 koševa prednosti, s kapitalom koji je dozvoljavao i poraz od 12 koševa za prednost na tablici kvalifikacijske skupine. Nažalost, u grotlu dvorane Mirza Delibašić (Skenderija), pod pritiskom agresivnog domaćina i glasnih 6000 navijača, izabranici Josipa Sesara nisu izdržali. Ne samo da su pokleknuli nego su se i raspali tijekom treće četvrtine koju su izgubili 13:33 i zbog čega bi Hrvatska, po prvi put otkako je samostalna, mogla propustiti Eurobasket.
Slijedi nam hod po tankom ledu
Doduše, nije još sve izgubljeno ali će to sada biti hod po vrlo tankom ledu. Da bismo ipak otišli na taj Eurobasket koji će se igrati u četiri zemlje (Poljska, Finska, Letonija, Cipar) trebali bismo pobijediti olimpijskog doprvaka Francusku (i Cipar dakako) a BiH te iste Francuze u gostima ne bi smjela pobijediti.
Za razliku od ozarenog kolege mu Bećiragića, hrvatski izbornik Josip Sesar bio je potišten. S razlogom.
- Imali smo problema u obrani što se vidi i po tome da je čak šest igrača BiH bilo dvoznamenkasto. U drugom poluvremenu smo stali, nestali s parketa. Trenutačno ne ovisimo o sebi no moramo u veljači odigrati što bolje utakmice s Ciprom i Francuskom i pogledati što je BiH napravila - kazao je izbornik Josip Sesar koji je kolegi Azizu Bećiragiću mogao pozavidjeti na tome kako je homogenizirao igrače.
Hakler nam zabio pet trica
Baš kao i naši u Zagrebu, Bošnjaci su u Sarajevu zabili 18 trica, pogađajući 50 posto (18/36). Nemalo je iznenađenje koliko su u tome uspješni bili Atić (3/5), Gegić (4/7) a poglavito Aleksandar Lazić (5/6) čovjek koji trenutno u Kini igra košarku tri na tri. A pristup hrvatske obrane tom problemu kao da je bio "pa neće i on valjda" pa se tako i događalo da su suparnici na trici ostajali sami i pogađali. Osim toga, ponovio se problem s zagrađivanjem pa su domaćini imali 17 napadačkih skokova što će reći da nam od pomoći nije bilo ni to što smo imali na terenu najvišeg igrača (Branković, 217 cm, 18 koševa) i najboljeg strijelca utakmice (Hezonja, 28).
Spomenuti euroligaši jesu bili naši najbolji pojedinci ali, nažalost, ne i igrači prevage u obrani. Osim nekakva robusna centra koji se dobro gradi, nedostajao nam je i jači igrač na lopti, koji podnosi jači pritisak, no to je - nedostatak klasnih razigravača - stara boljka. Pa se tako, baš u Sarajevu, i dogodilo da je Hrvatska tek po drugi put primila više od 110 koševa. A prvi put se to dogodilo u olimpijskom finalu 1992. protiv originalnog Dream Teama.