Kiša je ludovala Maksimirom i Hrvatskom, ali nikome nije smetala ni kap. Hrvatska je uspjela, idemo na sambu, na Copacabanu, u Rio... Idemo u Brazil na najveću smotru svjetskog nogometa! Tamo gdje nam je i mjesto! Na kraju puta dugog 14 mjeseci, trnovitog i turbulentnog, našao se Island. Nismo bili sretni i zadovoljni onim što smo pokazali tamo na “ledenjaku”, ali maksimirska noć razgalila je srca.
Možda je tako slađe...
Na kraju više ništa nije bitno, “road to Brasil” završen je. Tko zna, možda je ovako i slađe, ljepše, ugodnije. Bolje će nam sjesti samba i uzavrele noći Copacabane.
Kakva godina za Hrvatsku! Dva izbornika, prošli smo put od vrha do dna. Put u Brazil otvorio je Igor Štimac, na kraju ga nije dovršio. I premda je imao raznih izjava, njegova misao vodilja otpočetka je bila ista.
- Moj cilj je otići na SP, a hoće li to biti izravno ili kroz dodatne kvalifikacije, manje je bitno - u više je navrata ponovio Štimac.
Posao nije završio, Davor Šuker smijenio ga je nakon četiri posljednje utakmice u kojima je Hrvatska pod Štimcem osvojila jedan bod i postigla dva gola.
Fragmenti ludih kvalifikacija nižu se iz minute u minutu. Vratnica opasnog Pandeva u otvarajućem dvoboju protiv Makedonije, pa Vidina prigoda u 92. minuti u Bruxellesu. Rakitićev slobodnjak “sa sto metara” odveo nas je od preokreta u Skoplju, a Osijek i gostovanje Walesa bio je najljepši trenutak u skupini. Pune tribine, podrška Hrvatskoj kao rijetko kada. Da, to je bila i najbolja utakmica. Do sinoć. “Svemirac” Gareth Bale je zaustavljen, a vrata Walesa zasuta su s čak 29 udaraca. Nekome je možda ljepša bila zagrebačka pobjeda nad Srbijom, sigurnih i čistih 2:0. Možda i jest, Srbija nam je uvijek bila najdraži rival za pobijediti. A kako zaboraviti onaj preokret u Swaneseu protiv Walesa, Lovrenov udarac rijetko završava u mreži na onakav način! Uh, kako je tada bio čist “road to Brasil”, 16 od 18 mogućih bodova, Belgija u Maksimiru...
I onda je krenulo. Najlošija momčad kvalifikacija šokirala nas je usred Maksimira, Gordon Strachan uzdignutih je ruku otišao kući, tada nam je postalo jasno da je priča o izravnom plasmanu u Brazil završena. Tu je počeo pad Igora Štimca. Koji je malo zaustavljen s beogradskih 1:1. U lošoj izvedbi uzeli smo bod, definitivno izbacili Srbiju Siniše Mihajlovića. Tada smo znali da smo sigurni drugi, ali trebao nam je bod u dvije utakmice ili da nam se poklope drugi rezultati. Bod nismo osvojili, Belgija nam je očitala lekciju modernog nogometa, a Škotska je u Glasgowu samo donijela potvrdu najveće krize u povijesti reprezentacije. Srećom, poklopili su se svi uvjeti, nismo bili najgori drugi.
Onaj gore misli na nas
U Glasgowu je svoj “road” završio Igor Štimac, a u posljednjih nekoliko kilometara ukrcao se Niko Kovač.
- Siguran sam da ćemo u Brazil - rekao je Kovač.
Faktor sreće nije ga zaobišao, kuglice ždrijeba opet su bile naklonjene Hrvatskoj. Da smo mogli birati Island, nas nešto više od četiri milijuna izabrali bismo baš njega.
Bar miljun hrvatskih drzavljana bi izabralo Francusku ili bar Svedsku,ne navijaju svi za Hrvatsku,dobar dio ljudi je tesko pogodio prolaz Hrvatske na SP u Brazilu.