Iz Cibone su nudili infomaciju da je dvorana rasprodana nakon punih deset godina. Cibona je trend, to je postalo dosta jasno i kad je u jednom tjedniku osvanula pri?a na dvije stranice koju je potpisao ugledni književnik. Na ulazu sam zatekao neke koje nisam vidio godinama. Ili zapravo jesam, ali nikako na košarci. Bio je to Zagrebov test nekoč najljepšoj djevojci grada, koja je u međuvremenu malo uličarila, a svakako je izgubila vjeru, vjeru tvrdog i oporoga grada.
Benetton je bio ključ, tu su trebali svi oni pristigli pod Toranj prona?i nešto što su ostavili u srcu negdje prije dvadeset godina. Ne mogu se sjetiti da sam gledao, u posljednjih deset godina, bolju Cibonu. Benetton je momčad za osam u Europi, Drew Nicholas i Ramunas Šiškauskas bi popravili bilo koju europsku momčad današnjice, ali Benetton nije bio dovoljno dobar.
Scoonie Penn bio je nezaustavljiv, a teško se sjetiti da je netko u ovom gradu ikada tako letio kako to danas čini Bennett Davison. David Blatt se poklonio, a Cibona je danas najbolja oklada za osam veličanstvenih. Usprkos činjenici da je momčad, minus Amerikanci, dobila tek tri plaće od rujna. I dok su valovi tresli dvoranu, negdje u vrhu smijao se Draženov dres.
Bila je to igra iz nekih dobrih, starih vremena. Parket je napokon bio blizu neba.